Raspletom slučaja “Ceste” najnezadovoljniji su u Upravi Grada Šibenika. Odlaskom Nina Vrcića iz Upravnog odjela za komunalne poslove na mjesto Roberta Miljkovića u gradskoj su upravi izgubili odličnog inženjera građevine, jednog od najboljih i najiskusnijih operativaca čiji će gubitak teško – i nikako – nadomjestiti.

Na natječaj koji će se raspisati za njegovo radno mjesto teško da će se javiti i početnik, a kamoli kadar Vrcićeva kalibra, s dugogodišnjim iskustvom u struci, ne samo u gradskoj upravi grada Šibenika i Skradina, nego i na izgradnji autoceste, koji je k tome i sudski vještak za građevinu.

Iako nije član HDZ-a – upravo suprotno, bivši je član HNS-a i potom Čačićevih Reformista – u gradskoj je upravi upravo zbog svoje stručnosti i ljudskih kvaliteta, radnih navika i kapaciteta, imao poseban tretman.

Pomogao Buriću

Gradonačelnika dr. Željka Burića zadužio je još u prvim danima mandata, prije deset godina, kada mu je pomogao da se izvuče iz problema vezanih za obnovu Tvrđave svetog Mihovila, koja je prijetila da se pretvori u fijasko, zbog kašnjenja i aljkavosti. Ne samo da bi se Grad Šibenik našao u opasnosti da vrati EU novce, koje tada nije imao, nego bi to, pored financijskog, bio i ozbiljan politički problem za tada novog HDZ-ova gradonačelnika, koji je na jedvite jade, za par stotina glasova, pobijedio dr. Antu Županovića kojem je leđa držao Franko Vidović s SDP-om koji je tada bio puno jači nego danas.

Otad pa do danas, Nino Vrcić je uvijek bio gradonačelnikovo instant-rješenje za sve građevinske projekte Grada Šibenika u kojima bi se pojavio problem i za koje je trebalo hitno i brzo naći rješenje. I ne samo za tvrđavu, nego nedugo nakon toga i za tragično “sfušanu” novu osnovnu školu na Meterizama, koja je, skoro odmah čim je izgrađena, puštala na sve strane, već nakon prve kiše. Kao da je riječ o drvenom brodu a ne o modernoj građevini izgrađenoj po najsuvremenijim standardima.

Problem župana Marka Jelića s Ninom Vrcićem je taj što ga se tek sad sjetio. Da ga je, kojom srećom, angažirao prije šest mjeseci, kada su počeli prvi problemi između radnika “Cesta” i direktora Roberta Miljkovića, vrlo je vjerojatno da se ništa od onoga što mu je zagorčalo život i srušilo politički rejting u zadnjih pola godine ne bi dogodilo.

Ne bi bilo ni štrajkaša pod njegovim prozorom ispred Županije, ni ružnih slika u Dnevnicima i svim glavnim informativnim emisijama nacionalnih televizija, ni kaznenih prijava za gospodarski kriminal, ni policijskog USKOK-a u županijskom poduzeću – što bi dolazili u tvrtku u kojoj je sve u redu – niti bi se župan morao osjećati nelagodno u svom Kninu tijekom proslave “Oluje” pred radnicima koji su među visoke goste i diplomatski zbor došli s prosvjednim transparentima.

Pogubni scenarij

Dakako, ne bi bilo ni milijunskih gubitaka i raskida ugovora za neodrađene poslove, a ni uzalud raspisivanih natječaja za “savjetnike” koji se nisu nikad ni izabrali, niti vremena izgubljenog za imenovanje “prokurista” u tvrtku, koji na koncu nisu služili ničemu. A ni potpuno bespotrebnih otkaza najstručnijim ljudima u firmi, šefovima nadcestarija u Šibeniku i Kninu i tehničkom direktoru, šefu operative, i to baš u vrijeme kada takvih kadrova na tržištu bolno nedostaje, posebno u tvrtkama u vlasništvu lokalne samouprave i koje ne mogu konkurirati privatnom sektoru ni visinom plaće ni ostalim pogodnostima koje im nudi privatni sektor.

Tako da bi se na koncu moglo dogoditi da će se svi ovi ljudi kojima je smijenjeni direktor dao otkaz lako zaposliti, a usput još dobiti – na račun tvrtke – i visoke odštete, ako sud njihove otkaze proglasi nezakonitima. Zato bi za župana bilo najbolje da se, pored dosadašnjeg direktora, zahvali i predsjedniku Nadzornog odbora “Cesta” za vrijeme čijeg se mandata sve ovo u “Cestama” i događalo.