Scena Showbizz

ČINIM PRAVU STVAR

Uoči spektakla na Prokurativama, Gibonni 'Slobodnoj' otkrio zanimljive detalje posebnog recepta po kojem će događaj biti skrojen

ČINIM PRAVU STVAR

Svatko svoju dušu hrani na svoj način, a splitski glazbenik Zlatan Stipišić Gibonni tu se ne "zapušta": koncert koji planira održati na Prokurativama 6. srpnja bit će "skrojen“ po posebnom receptu.

Ponajprije, s njim će na pozornici pjevati pjevači Gradskog zbora "Brodosplit“ koji su svoj klasični zborski repertoar obogatili s nekoliko Stipišićevih uspješnica, a budući da su sličan koncert već imali prilike održati u talijanskom Mestreu, i on je prošao na obostrano zadovoljstvo i uz obilje dobrih vibracija, nema razloga sumnjati da će se i na splitskoj pozornici događati išta manje od tada viđenog.

Osim dvadeset i pet kultiviranih muških glasova, dva back vokala i Gibonnijevog mnogoljudnog benda, to su glazbeno okupljanje tada pojačali Matija Dedić, Nikša Bratoš i Hrvoje Rupčić, potom talijanski kantautor Danilo Sacco i engleska pjevačica Stephanie Sounds, a takvo bogatstvo glasova i instrumenata, rock energije i jazzy detalja teško je bilo klasificirati i talijanskim novinarima.



Stoga je jedan od kritičara s portala MusicTracks ovako riješio dilemu: "Bio je to koncert koji nije točno pop, niti kruto world music, ali je koncert velike kvalitete".

Gibonni je tada već najavio da će se priča s "Brodosplitom“ nastaviti, kasnije su zajedno nastupili i u pulskoj Areni, jer i zbor mu je nekako "familija“. Maestro Vlado Sunko i "brodosplitovci“, naime, čuvaju živim veliko djelo njegova oca Ljube, a to su poveznice koje ga inspiriraju.

Stefanovski i Stephanie

- Koncert na Prokurativama mi je jedinstven zbog prostora u kojem će se održati, zbog njegove odlične akustike i intimnije atmosfere, a isto tako jer se radi o jednom od mojih zahtjevnijih programa – kaže splitski autor i glazbenik.

– S velikim zborom koji je u nekoliko navrata nagrađivan kao najbolji muški zbor u Europi – a mislim da mi u Splitu ponekad olako prijeđemo preko te činjenice kakvu smo glazbenu vrijednost dobili s njima – želio sam nešto napraviti jer sam još kao dijete odlazio s ocem na njihove probe. Da, on je imao posebnu vezu s "Brodosplitom“, pa eto…

Maestro Sunko i ja smo napravili program s kojim smo nastupili nekoliko puta, ali nigdje tako obimno i studiozno kao za taj koncert u Veneciji. I to nam je ostalo u uspomeni kao posebno. To je bila kombinacija unplugged nastupa benda i zborista, zajedničkih interakcija i, normalno, kad radiš nešto novo i rezultat može iznenaditi sve koji smo u tome sudjelovali. Stvorili smo uistinu bogat zvuk.



Koje pjesme ćeš pjevati sa muškim zborom?
- To će najprije biti pjesma koju jako rijetko izvodim, naša tradicionalna "Tija bi te zaboravit“, imamo izvrstan aranžman za nju. Od nekih mojih pjesama, kao što je "Dobri ljudi“, su praktički napravili zborsku pjesmu, potom balada "Kad sam nasamo s njom“ koja je malo možda i jazzy… Sve je dobilo neki novi štih i novo ruho. I meni i zboristima je to izazov, a ja sam uvjeren da u Splitu ima veliki broj ljudi koji to žele čuti.

Tko će ti se još pridružiti na sceni?
- Bit će još jača ekipa glazbenika. Očekujem da će biti Vlatko Stefanovski, ponovno će pjevati Stephanie, solistica London Community Gospel Choira, jedna od najboljih pjevačica koje sam čuo u životu. Svirat će moj veliki bend od devetero ljudi, ma bit će dobro, draga Jase ne trebaš se niti sekirat', ha ha.

Očito je motivacija za koncert u Splitu jaka.
- Tako je, jednostavno nemam često tako posložene okolnosti da tako nešto organiziram. Ja sam muzičar kojeg zovu na gradske trgove, velike sportske dvorane, ali to nisu prostori u kojima se sjedi i ne možeš napraviti intimnu atmosferu na ovaj način. Teško je imati intiman koncert za Novu godinu kad svima lete petarde oko glava, ha ha. U diskotekama ne sviram, ali ako te zovu u kazalište, taj prostor zahtijeva unplugged koncert. A kazalište je malo pa ne možeš imati program sa 40 ljudi na pozornici. Znači, jako su rijetki trenuci i formati kada možeš biti domaćin zboru od 28 ljudi.



Dan nakon tvog koncerta prvi put se dodjeljuje "Cesarica“, nagrada publike za hit godine. S obzirom na to da su je nazvali po tvojoj pjesmi koja je na prvom Porinu osvojila nagradu baš u toj kategoriji, kao da si "prozvan“ da kažeš nešto o njoj…
- Samo su me obavijestili o tome. Nadam se da će proći sve kako treba.

Žiri ili publika

Treba li, po tvom mišljenju, izbor hita godine biti u rukama stručnih žirija ili publike, oko čega se razilaze mišljenja?
- Ne bi uopće trebalo biti nikakvih prijepora oko te teme. To je demokratski, publika sluša ono što im se sluša i što voli. To ovisi malo o nečijem raspoloženju, a često i o obrazovanju, šta netko preferira. Mala djeca misle da su žvake i lizalice najbolja spiza na svitu, a kad malo sazriješ vidiš da ima nešto i u pašticadi.

A ima ovih šta odrastu, ali ostanu cijeli život na žvakama i lizama. Ne možeš na to utjecat'. Ali stručne nagrade su tu da kažu što je dobro. Ako je netko jedan od pet najboljih pijanista u Europi kao na primjer Matija Dedić, netko mu to treba javno i priznati. I dat mu do znanja da cijenimo što je svirao dnevno po deset sati da bi postao to što jest - iako to nije za najširu publiku. Ja nikad nisam vidio razlog da se ljudi ne slažu oko toga.

Ima mjesta za obje nagrade, misliš?
- Naravno. Ja nikad nisam imao s tim problema, čak mi je malo i naporno kad netko inzistira na toj temi. Mi svi živimo u svojim svjetovima gdje mjerila vrijednosti nisu ista i svi imamo pravo na to. Netko tvoju muziku voli, netko je ne voli, što je prirodno. Cilj autora ne bi ni smio biti da se želi dopasti svima.



Što ako nam se, hipotetski, ne svidi glazbeni ukus najšire publike nakon izbora?
- To se često znalo dogoditi, ali ja se nikad oko tih stvari ne nerviram. U suprotnom bi to značilo da sam napisao sve što sam mogao i da više nikad ništa dobro i novo neću napravit'. OK, sad nisi primijećen u ovom ciklusu, ti nastavljaš radit', pa će te primijetiti neki drugi put. Ne vidim razloga za nervozu. Mislim da bi se mogao netko nervirat jedino ako nema nikakvu inspiraciju, pa je svjestan da nikad ništa neće bit bolje od toga. I onda je frustriran. Ali ako ćeš sutra opet radit svoj posao, šta ima veze tko je dobio sad nagradu?

Život je maraton, to želiš reći?
- Normalno!

Familija i Dino

Kako je sa svirkama, još sviraš na koncertima "Familiju“?
- Obavezno. Oliver i ja smo zadnjih godinu dana svirkom prošli od Splita, Pule, Varaždina, Osijeka, preko Frankfurta, Muenchena do Beča. Ti koncerti u inozemstvu su neko novo iskustvo. Svirali smo u velikim gradovima, u sportskim dvoranama. Bilo je stvarno lipo. Dođe nekoliko tisuća ljudi, i to ne samo naših nego ima i Austrijanaca i Nijemaca.

Stvarno je bio gušt nastupati u takvim prostorima. Ni jedan koncert na našoj turneji nije bio isti. Oliver ima iza sebe pedeset godina rada, ja nekih 26, tako da se skupio veliki broj odličnih pjesama. Repertoar se tako razlikuje od grada do grada. Stvarno sviramo iz gušta i za dušu i ljudi to osjećaju.



Kako si primio informaciju da će Dino Dvornik dobiti svoj festival?
- Ako je itko zaslužio, on je. On je revolucionar u našoj muzici, prije njega i nakon njega to je bilo nešto skroz drugo. On je otvorio vrata mnogima, prvenstveno mislim na nas koji smo mu bili u blizini – naučio nas je hrabrosti, svojom ludosti nam je pokazivao da je sve u studiju moguće. Bila je to interakcija, nešto je on učio od nas, nešto mi od njega, ali on stvarno zaslužuje respekt. Živi njegova glazba i bez nekih takvih intervencija ali lipo je da držimo do njega i da se zna tko je bio šampion.

Nedavno si na Pričiginu pričao o 80-ima s Ivom Anićem i drugima. Kako si se dao nagovoriti?
- Tema mi je bila draga. Pričali smo o svojim počecima, o vremenu kad smo stvarali ovaj naš mali glazbeni svijet od nule. Naša generacija, Đavoli, Daleka obala, Dino, Kineski zid, Narodno blago, Epicentar - ima zanimljivih priča. Baš san gušta. Čak mi je palo na pamet da bi to vrijedilo ekranizirati kao što su napravili seriju "Crno-bijeli svijet“, samo što su naše splitske priče nemjerljivo luđe!

 


Neka mladi budu malo glasniji!
Ima li na splitskoj sceni novih imena koja te raduju?
- TBF. Ja ih još gledan ko nove, zato jer su došli desetak godina poslije ove naše generacije. Odlični su. A ovi drugi, vjerojatno ih ima, ali dajte mladima prostora da ih upoznamo, neka budu malo glasniji, prisutniji.

 

Naslovnica Showbizz