'Nema mi ništa gore nego kad se želim nekome otvoriti i onda osjetim potrebu prešutjeti neke stvari, mislim kakve koristi od toga? Jedino što čovjek uvijek odluči prešutjeti su stvari zbog kojih se osjeća krivim, sve ostalo uvijek želimo ipak podijeliti', piše Ella Dvornik u svojoj kolumni za Jutarnji list u kojoj se pita je li šutnja zaista zlato.
(...) Kad sam bila mlađa, imala sam možda 16 godina, moja prva avantura iskrenosti je krenula, pa sam tako priznala da sam se samoozljeđivala neko vrijeme. Normalno da sam bila luđakinja s kojom se nitko nije htio družiti, jer nikome nije bilo jasno zašto bi osoba samu sebe kažnjavala. I nije da opravdavam na ijedan način išta od toga, ali umjesto da sam osjećala olakšanje što sam to priznala nekim ljudima, jedino što sam dobila zau...