Scena Mozaik

'Brate, dodijala riža!'

'Vlaji s Himalaje nagrnili na žene, biće dice za devet miseci!': po spuštanju u Zagvozd sve se raspojasalo, pa priznavalo čega je najviše falilo

'Brate, dodijala riža!'

Popularni Trg glumaca u Zagvozdu odavno nije doživio takvu predstavu. Predstavu u kojoj je bilo i drame, i smijeha, radosti i pjesme. Nije to bila predstava s točno određenim i napisanim tekstom, producentima i režiserima pripremljenom scenografijom, već predstava iz srca, spontana, ljudska, rekli bismo čvrsta biokovska, koja se samo može dogoditi među ljudima koji snagu crpe upravo iz te kamenite planine.

- To vam je, vjerujte najbolja predstava, kada ti tekst za nju piše srce, kada ti scenu naprave domaći ljudi, kada dođu naše zagvoške obitelji, jednostavno kada vidiš ljubav i zajedništvo na jednom mjestu - reče nam odmah nakon dolaska zagvoških himalajaca na Trg glumaca, utemeljitelj i predsjednik PD-a "Sveti Jure", poznati lovac Ivica Buljubašić.

Baš i bijaše tako. Razdragani Zagvožđani, obitelji najnovijih zagvoških junaka, prijatelji i poznanici, pa i mnogi koji su došli iz mnogih mjesta Imotske krajine, već s dolaskom mini busa u kojemu su bili Vlaji s Himalaje, razdragano su pljeskali, skandirali imena planinara. A kada su se otvorila vrata, iznenađenje. Na vratima se pojavio popularni Ćubi, koji je specijalno za ovu priliku došao u Zagvozd.

- Evo me, evo mene s Himalaje, zaviknuo je Ćubi, a onda pustio i himalajce da iziđu.Tek tada pravi glavni čin predstave - zagrljaji i poljupci supruga, djeca u naručju očeva, majke i očevi himalajaca traže u gužvi svoje.

'Stisne te u grlu...'

- Ma nismo mi neki junaci, ali mjesec dana neizvjesnosti za moju obitelj, to me je u dalekom Nepalu kopkalo. Još kada ne bi uhvatili internetsku vezu pa ih ne bi čuo, onda ti je to teško, stisne te u grlu. Pa mi smo dojučerašnji planinari amateri, Biokovo možemo i dva puta na dan osvojiti, i više ako triba, ali tamo na šest tisuća metara visine i sa 40 posto kisika, to ti je moj kume teško. A još se misliš što ti je doma - veli nam presretni Stipe Krištić dok je rastezao dvije ruke kako bi u jedan zagrljaj obuhvatio suprugu Dobrilu, svoga Josipa i kćerke Kristinu, Ivanu i Andreju.

- Znam da moj Stipe voli planinu i planinarenje, pa mislim, hajde Stipe jednom u životu se pruža prilika otići na Himalaju. Jest da sam bila puna misli, znam koliko voli mene i djecu i da se misli, a sada sam sretna - veli nam Dobrila Kristić dok djeca rastežu veliki plakat koji su danima radila. Na njemu piše: “Dobro došao, tata.“

Iza ove obitelji zagrljaji Gorana Lišnjića, supruge Anite i djece Nine, Petre i Denija.

- Došao sam gore na Mera Peak i to je to.Teško je bilo, rijedak zrak, ali nisam se dao. Nisam puno ni smršavio samo nekoliko kilograma, a ima mojih koji su izgubili i pet, što od penjanja, što od spize, što od misli za obitelj. Brate, dodijala nam riža, da Vedran nije ponio ono malo masnoga, bojim se da ne bi izdržali - u šali nam reče Goran, jedan od sedmorice Vlaja koji je dotaknuo vrh (6476 metara).

- Ma dica su mi bila najveća podrška. Uvijek su govorila, da će tata osvojiti vrh, da je u kondiciji i da će se vratiti sretno. No i pitali bi dnevno po stotinu puta, je li se javio, kada će doći.To me je progonilo, no fala Bogu, sada je sve u redu - veli nam Goranova supruga Anita.

'Da nisam ponijo čvaraka...'

I tako Trg glumaca pretvorio se u jedan veliki poljubac. Mijo Mlikota Biko ljubio je čas suprugu, čas djecu, pljuštale su čestitke znanih i neznanih, a jedan šaljivko iz te grupe nije ostao dužan.

- Vidit ćeš rode da će se kod naših himalajaca za devet miseci pojačati obitelj. Garant, kako su nagrnuli na žene.

Vedran Mlikota i Stipe Božić davali su izjave za dvije televizijske kuće, Vedranov otac simpatični Ante, tek je jednom mogao poljubiti sina od onih koji su se gurali pružiti Vedranu ruku.

- Kada bih vam pričao najsmješniju i najtežu scenu s ove ekspedicije, onda ovako - veli Vedran Mlikot te nastavlja:

- Brate dodijala svima riža, oš nju ovako, oš onako, da nisam ponio oko 40 kilograma, što pršuta, što čvaraka i ostalih kategorija bilo bi puno više mršavijih. A uspon? Bio je težak i onda Stipin ostanak u logoru, pa neizvjesnost hoće li moji izdržati. No to su vam junaci, pišite, volimo Biokovo, ali da se sada bar podigne za makar četiri puta, mi bi je osvojili.


Osam zagvoških himalajaca

Teo Bartulović,Goran Lišnjić,Stipe Kristić, Vedran Kristić,Vedran Mlikota,Mateo Stapić,Tonći Čagalj-Zinzi i Jakov Čagalj dotaknuli su vrh Mera Peaka i razvili zastavu svoga drštva. No i Mojo Mlikota, Josip Čagalj i Frane Mucić bili su samo nekoliko stotina metara dalje. No moralo se čuvati zdravlje i svi su oni zagvoški junaci, himalajski planinari.

 

Naslovnica Mozaik