Da budem brutalno iskren, upoznao sam mnoga "čudovišta" od djece (što, naravno, nikad nisam rekao njihovim roditeljima), a nikad baš čudo od djeteta. Dobro, možda je "čudovište" prejaka riječ, ali znate na što mislim: na razmažena derišta koja se vrišteći bacaju po podu samoposluge zahtijevajući čokoladu ili kinder-jaja, na klince koji vam - dok ih roditelji promatraju s osmijehom - prevrnu stan dok kažeš "keks" ili vas s umiljatim osmijehom iz čista mira opale nogom u "cipac".
A onda sam upoznao Franu.
Gitarističko čudo od djeteta prvi put sam vidio i čuo prije tri godine u Starigradu dok je, na zaprepaštenje svih okupljenih na jednom od druženja Starigrad Paklenica Film Festivala, "ničim izazvan", na svojoj "extra small" La Mancha Rubi klasičnoj gitari odradio pravi m...
A onda sam upoznao Franu.
Gitarističko čudo od djeteta prvi put sam vidio i čuo prije tri godine u Starigradu dok je, na zaprepaštenje svih okupljenih na jednom od druženja Starigrad Paklenica Film Festivala, "ničim izazvan", na svojoj "extra small" La Mancha Rubi klasičnoj gitari odradio pravi m...