Scena Mozaik

prvi nba košarkaš koji je priznao istospolnu seksualnu orIjentaciju boravi u splitu kao sudionik konferencije LGBT igrača

Amaechi: Opstati kao gay u sportu je teško, u nogometu nemoguće

prvi nba košarkaš koji je priznao istospolnu seksualnu orIjentaciju boravi u splitu kao sudionik konferencije LGBT igrača

Priznati istospolnu seksualnu orijentaciju nije jednostavno ni u jednom društvu, ma koliko se ono pozivalo na tolerantnost. U sportskim krugovima to je posebice teško.

Osjetio je to na svojoj koži 41-godišnji John Amaechi, bivši engleski košarkaš koji je u povijest ušao kao prvi NBA igrač javno priznavši da je gay, i to u autobiografskoj knjizi “Čovjek u sredini”. Bilo je to 2007. godine, tri godine nakon prestanka profesionalnog bavljenja košarkom. Reakcije su bile različite.

Obitelj je znala da sam gay, suigrači su pretpostavljali

- Moja obitelj je godinama znala da sam gay, a kolege iz kluba su pretpostavljali. Nakon priznanja očekivao sam svašta, no uglavnom su reakcije bile pozitivne. Možda jer imam dva metra i deset i nisam baš slabašan tip, ha, ha. Ipak, na internetu su kružile strašne uvrede, stizala su grozna pisma koja nastojim zaboraviti - kaže nam John, koji ovih dana boravi u Splitu prvi put kao sudionik AGA-e 2012, konferencije LGBT sportaša koja je okupila stotinjak sudionika iz brojnih europskih zemalja.

Zajednički cilj im je borba protiv diskriminacije u sportu na temelju seksualnog opredjeljenja, o čemu nam je govorio i Amaechi, danas važna ikona u potpori integracije LGBT populacije u sportu.

Biti drukčiji od svojih suigrača prilično je zahtjevno i riskantno, priča nam Amaechi koji se nije deklarirao kao gay dok je aktivno igrao košarku, iz straha od izopćenja, što su mu mnogi i zamjerili. Rođen je u Massachusettsu, ali je odrastao u Engleskoj. Bio je prvi i jedini Englez koji je ušao u američki Hall of Fame. Iz mirovine se vratio 2006. godine kako bi Engleskoj pomogao u osvajanju brončane medalje na Commonwealth igrama u Melbourneu.

- S košarkom sam se počeo baviti sa 17 godina, u državi u kojoj se košarka ne igra. Mislio sam da sam zakasnio. Čak sam bio i bucmast. Šest godina kasnije, upao sam u petorku “Cleveland Cavaliersa”, otišao od kuće i uložio cijelog sebe u igru. Punih 25 godina sam igrao za Cleveland, “Orlando Magic”, “Utah Jazz” i “Houston Rockets”.

Dobro mi je išlo, a bio sam svjestan da ako priznam, sve ću izgubiti - priča nam John koji je više puta razgovarao s nekim nogometašima koji su gay, no nikom nije savjetovao da prizna svoju orijentaciju kao pojedinac, jer opstati kao gay u sportu je jako teško, u nogometu pogotovo.

No, kako kaže, institucije bi trebale uzeti dio toga osobnog tereta sportaša, poput nogometne asocijacije i drugih sportskih saveza, čime bi svijest cjelokupne zajednice postala tolerantnija.

Nema društva u svijetu koje nekog ne stigmatizira

- Nema društva u svijetu koje ne stigmatizira barem neku manjinu, bez obzira radi li se o spolu, vjeri, podrijetlu, spolnoj orijentaciji ili nečem drugom. U cijeloj istočnoj Europi stanje je loše. U Engleskoj ima ljudi s brojnim predrasudama prema raznim manjinama. Nigdje nema ideala.

Ono što se lani dogodilo na Split Prideu je prestrašno. Situacija oko LGBT prava u Hrvatskoj se treba promijeniti. Puno toga treba napraviti, zato sam i došao podržati sva ta nastojanja i kao sportaš i kao čovjek. Sport je u ovom nastojanju jako važna karika. Svi vole sport. Ako želimo imati kvalitetne igrače, ako želimo pobjede, uspjehe, onda treba svima dati istu šansu da sudjeluju bez obzira na njihova opredjeljenja.

No, tu treba educirati i senzibilizirati klubove, stručne sportske timove, cijelu lokalnu zajednicu i vladu. Svi oni trebaju podržati svakog tko želi napredak, razvoj i boljitak kako klubu tako i cijeloj naciji. Hrvatska je prelijepa zemlja, puna turističkog i sportskog potencijala.

Imate nešto posebno, toliko toga za ponuditi. Bila bi prava šteta sve to odbaciti zbog netolerancije - veli John Amaechi, dodavši kako svijet sporta mora pomoći sportašima istospolne orijentacije da se oslobode straha od odbacivanja zbog predrasuda.

- Manjine treba podržati jasno i javno. Treba oštro kazati ne predrasudama svake vrste! - poručuje John, koji u sportskoj mirovini nimalo ne miruje. Po struci je psiholog koji radi s djecom, ali i raznim firmama poput farmaceutskih kompanija, banaka, te sportskim klubovima.

Sa svima njima radi profesionalno, savjetujući ih kako napredovati u onom što rade, kako se osnažiti samopouzdanjem, kako ulagati u ljudske resurse. Slobodnog vremena nema previše jer dovršava svoje dvije knjige iz struke, a puno putuje po svijetu, poručujući kako tolerancija svake vrste čini život lakšim i boljim.

merien ilić
snimio: duje klarić / cropix

Hvalili su se varanjem supruga, ja sam šutio da sam s partnerom bio u kinu

Kada momci u svlačionici govore do detalja kako su spavali sa ženom koja im nije supruga, to je prihvatljivo ponašanje. Za razliku od njih, ja nisam smio ni spomenuti kako sam s mojim partnerom bio u kinu protekle večeri.

S druge strane, nagost i neka ponašanja posve su prihvaćena kao normalna poput udaranja suigrača po stražnjici. Nikad nisam htio sudjelovati u tome što me odmah činilo drukčijim i čudnim. Morao sam šutjeti dok su udarali jedni druge po stražnjici - napisao je John u svojoj knjizi.

Naslovnica Mozaik
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last