Scena Kultura

REDATELJ 'NESTANKA'

Ali Asgari: Seks je u Iranu još uvijek problematična riječ

REDATELJ 'NESTANKA'
Riječ 'silovanje' nije problematična. Naravno da je to gore, ali riječ 'silovanje' možete izgovoriti. Seks je još uvijek problematična riječ. U nekim obiteljima je teško razgovarati o tome - otkriva Asgari.

Iranski film “Nestanak“ Alija Asgarija bio je među favoritima u glavnom programu ZFF-a. Asgari na koncu nije odnio nagradu, no njegov film odlazi iz Zagreba s titulom jednog od najhvaljenijih, a redatelja već stižu usporedbe s dvostrukim oskarovcem Asgharom Farhadijem. U misterioznoj drami pratimo noćnu odiseju mladog iranskog para po bolnicama s problemom koji trebaju riješiti, a nije eksplicitno naveden, odnosno njezinom ozlijedom zbog koje joj je potrebna liječnička pomoć.

- Zbog cenzure i kulturoloških pitanja u Iranu nije moguće govoriti o ženama i oružju ili o temama koje su povezane sa ženama. Zbog toga nije bilo moguće točno navesti o kojem se problemu radi, ali u nekim scenama smo pokušali na neki način objasniti o čemu se radi. Na primjer, postoji scena u drugoj bolnici kad mladić ode do medicinske sestre i kaže: “Ona mi je supruga i imala je prvi spolni odnos“. Znači da se radi o njenom spolnom odnosu i zbog toga krvari. Ima i nekih riječi koje nije bilo moguće spomenuti u filmu, na primjer nismo smjeli upotrijebiti riječ “seks“. Morali smo upotrijebiti neku drugu riječ.

Ali, spominje se i silovanje…
- To nije toliko problematično jer se ne radi o seksualnoj temi već o nečem agresivnom.

Znači silovanje nije gore od seksa?
- Riječ “silovanje“ nije problematična. Naravno da je to gore ali riječ “silovanje“ možete izgovoriti. Seks je još uvijek problematična riječ. U nekim obiteljima je teško razgovarati o tome.

Kako ljudi u Iranu reagiraju na film?
- Nažalost još nismo uspjeli prikazati film u Iranu zbog problema oko tematike, ali pokušavamo. Film je ove godine imao premijeru na Veneciji, a potom i u Torontu. Na tim dvama festivalima je bilo pozitivnih reakcija na film. Dobro je što je na festivalu bilo ljudi različitih nacionalnosti: upoznao sam čovjeka iz Indije, pa drugoga s Bliskog istoka, zatim iz Egipta te iz Brazila i rekli su mi da imaju iste probleme u svojim zemljama.

To je bilo dobro iskustvo za mene jer sam vidio da film može biti globalno iskustvo i povezati ljude. Ljudi u filmu mogu pronaći i probleme iz svoje zemlje. Posebno u Torontu jer tamo živi mnogo Iranaca. Tamo sam prikazao film i bilo je mnogo Iranaca. Bilo je zanimljivo jer sam imao osjećaj da prikazujem film u Iranu. Bilo je oprečnih reakcija: ili su ga mrzili ili im se svidio, bili su podijeljeni 50:50.

Ljutnja je proizlazila iz činjenice da se film prikazuje u stranoj zemlji, a govori o iranskim pitanjima. Više su bili nacionalistički nastrojeni nego što su imali kritike na sam film. Više ih je brinula nacionalnost nego problematika filma. Slažem se s mnogima od njih, ali oni kojima se film svidio su bili sretni jer prepoznaju iste probleme u Iranu s obzirom da dolaze iz tradicionalnijih obitelji. Bili su zadovoljni što netko snima nešto što se dotiče njihove tradicije.

Vratimo se Iranu. Ovo je bila tabu tema. Koliko daleko ste mogli ići, jesu li se cenzori uplitali za vrijeme snimanja?
- Naravno da se odjel za cenzuru upliće u sve jer prvo morate poslati scenarij Ministarstvu kulture i potom oni odluče možete li snimiti film ili ne. U mom slučaju ja sam poslao scenarij, ali je odbijen. Proces je trajao jako dugo: već smo zaposlili ekipu i snimatelje i samo smo čekali odgovor. Kako nisu odgovarali odlučili smo svejedno snimiti film.

Kad smo prikazali film u Veneciji i u Torontu nadležni su nas pitali za dozvolu koju nismo imali. Zbog toga ne možemo prikazati film u Iranu što je velika šteta jer smo se nadali da će to biti moguće. Na stranu financijski dio, važno je da se film prikaže u Iranu i da prenesemo poruku ljudima u Iranu.

Živite u Europi. Je li Vam to pomoglo da sagledate Iran izvana? Imali ste distancu…
- Naravno, kad živite izvan svoje zemlje vaše gledište se mijenja jer vidite drugačije shvaćanje ljudi i života. Ponekad je dobro, ponekad je loše, ali pozitivno je to što imate distancu i izdaleka možete vidjeti što se događa. To pomaže ali pokušavam ne mijenjati svoj gledište po pitanju moje zemlje već se kinematografski bolje poistovjetiti s Europom a mentalno ostati povezan s Iranom.

Već vas uspoređuju s Asdahom Farhadijem. Polaskani?
- Kad potječete iz iste zemlje prirodno je da ljudi nalaze sličnosti, više po pitanju tema nego po pitanju kinematografije/stila režije jer gospodin Farhadi zastupa strogo narativnu kinematografiju, misterij i triler. S druge strane moj film, osobito ovaj, nije toliko klasičan po pitanju priče i scenarija. U njegovim filmovima ima više slojeva, tajni, u njegovim filmovima ima mnogo priča. U mojim filmovima ima samo jedna poveznica, više se radi o minimalističkom narativnom stilu. Sretan sam što dolazimo iz istih krajeva i iste kinematografije i što me ljudi stavljaju u istu kategoriju iako ne nalaze sličnosti među filmovima.

Vidi se utjecaj rumunjskog novog vala, osobito “Smrti gospodina Lazarescua“…
- Bio bih sretniji da me ljudi uspoređuju s rumunjskim novim valom nego...

Upravo sam to htio pitati, vidim više sličnosti s rumunjskim novim valom nego s Farhadijem...
- Trudim se izbjeći sličnosti jer to su dvije različite zemlje, ali ima mnogo sličnosti. Poglavito po pitanju filma i rumunjske kulture. Također sam obožavatelj njihove kinematografije i pogledao sam mnogo rumunjskih filmova. Imam i prijatelja među rumunjskim redateljima. Sigurno imam inspiracije od toga i to mi ne smeta. Uglavnom se trudim to izbjeći jer rumunjski filmovi su nalik crnim komedijama i ozbiljnim dramama ali moj film je više ozbiljna drama.

Što mislite o ovogodišnjem Oscaru za iranski film, Farhadijevog “Trgovačkog putnika“?
- U Iranu je bilo mnogo polemika po pitanju toga filma, ljudi su smatrali da to nije film koji treba dobiti Oscara već da se radi o političkoj odluci zbog Trumpa. Mnogi kažu i da to nije Farhadijev najbolji film. Iskreno, film mi se jako svidio i jako je moćan i važan. Mislim da sam jedini koji je dosad film pogledao tri puta jer ću ga pogledati na koji god festival da idem ako se tamo prikazuje. Film govori o nekim važnim temama i sadrži važna tehnička dostignuća, poglavito na polju scenarija i režije. Možda je Trumpova zabrana imala utjecaja na nagradu ali to ne znači da film nije zaslužio pobjedu. Film je jako moćan i važan.

Može li Vaš film biti iranski predstavnik za Oscara?
- Naravno da ne, sto posto ne. Osim ako možete film prikazati film u Iranu, inače je nemoguće. Ljudi koji biraju filmove za Oscara su isti ljudi koji provode vladina pravila tako da nikada neće odabrati neki moj film.

Naslovnica Kultura