Scena Kultura

otvorenih karata

Ivan Leo Lemo, jedini kandidat za intendanta splitskog kazališta: Dobio sam neke signale da me vladajuća koalicija neće podržati

otvorenih karata

Jedinog kandidata za novog intendanta splitskog HNK, redatelja Ivana Lea Lemu Kazališno je vijeće predložilo Gradu za to mjesto, i o njegovu imenovanju će odlučivati vijećnici vjerojatno već na idućoj sjednici gradskog vijeća. Zapitali smo ga što je ponudio u programu, tko će mu biti najbliži suradnici i kako procjenjuje šansu da bude izabran.

Što vas je navelo na odluku da se natječete?

- Već sam godinama svaki dan, cijeli dan na kazališnim probama i u pokretu, često u sedam gradova godišnje, po Hrvatskoj i po regiji. Mislio sam da bi bilo dobro malo se raspakirati i svu tu energiju usmjeriti u jedno mjesto, u jedno kazalište. Ali ne bilo koje. Splitski HNK jedino je kazalište koje bih pokušao voditi. To je kazalište u kojem sam zavolio Kazalište.

Nakon 75 predstava u svim žanrovima, nakon režiranja opera u svim nacionalnim kućama, nakon nebrojeno komercijalnih projekata, iskustva rada u marketingu, iskustva na nezavisnoj kazališnoj sceni, profesionalnog rada i kontakata u cijeloj regiji, profesorskog iskustva na dvije akademije, gdje sam predavao i predajem glumu u operi, volio bih se vratiti u rodni grad i pokušati pomoći u kreiranju inspirativnog ozračja za stvaranje dobrih predstava. A i kažu da su rane četrdesete godine za skok u novu fazu u životu.

Također, inspiriralo me je na ovaj korak to što mi se činilo da okupljam tim iskusnih kazalištaraca s iskustvom i kontaktima, s kojim bih, ako mi Gradsko vijeće potvrdi mandat, mogao pridonijeti splitskoj kulturnoj ponudi.

U Zagreb sam otišao 1995. prvim vlakom nakon rata, vlakom slobode, s maketom Shakespeareove "Oluje" za prijemni ispit, nakon naše Oluje u kojoj mi je i otac sudjelovao. Možda je došlo vrijeme da se vratim i da, na neki način, otplatim stipendiju koju je HNK Split i tadašnji intendant Rade Perković uložio u mene. Zahvalan sam Kazališnom vijeću HNK Split u kojem su ugledni umjetnici, profesori, intelektualci koje zaista cijenim i koji su prepoznali moju želju, znanje i iskustvo te me predložili Gradskom vijeću čiju odluku s nestrpljenjem iščekujem i u čiju se profesionalnost pouzdajem.

Bolje biti mudar nego lukav

Što mislite, kakve su vam šanse?

- Moram vam priznati da sam dobio neke signale da me vladajuća koalicija neće podržati. Dakle, postoji mogućnost da obezvrijede mišljenje struke, tj. Kazališnog vijeća. Daj Bože da griješim. Ali, ako to nisu spinovi i dezinformacije, jedva čekam čuti obrazloženje. Ja, naime, volim dramu. Posvetio sam joj život. Mudri ljudi kažu; ono što vam pripada, to vam nitko ne može oduzeti, a ono što vam ne pripada, to vam nitko ne može dati. Više volim biti mudar, nego lukav. Bog sve vidi i ima plan za svakog od nas. A dao nam je i savjest, jedino što kvalificira dobrog političara. I dobrog čovjeka. Kao i cijenjeni gospodin Kerum, i ja igram otvorenih karata. Tu smo jako slični. Zato ovo i pričam. Tko ne igra otvorenih karata, ne zanima me kao suigrač. To nije politika, već odgoj.

Tko će se naći u vašem timu? Predstavite nam buduće suradnike.

- Iznimno mi je drago i čast što bi sa mnom u timu, kao ravnatelj baleta došao istaknuti koreograf sa svjetskom karijerom Leo Mujić. Kao i ja, i on je u fazi povratka svojim korijenima. Leo je Dalmatinac. Njegovi su iz Šibenika i Makarske otišli na studij u Beograd gdje se Leo rodio, ali svoju internacionalnu, iznimno uspješnu plesačku i koreografsku karijeru, ostvario je od svoje 14. godine u mnogim europskim metropolama, SAD-u, Japanu...

Još jedna splitska povratnica iz Dubrovnika bila bi Jasna Jukić kao ravnateljica Drame. I ona je tijekom studija glume u Splitu bila stipendistica splitskog HNK. Ono gdje mi je njezina pomoć potrebna je iskustvo vrhunskog rukovođenja. Jasna je bila pet godina ravnateljica dubrovačkog Kazališta Marina Držića koje je u njezinu mandatu iznimno uspješno poslovalo, producirala je sedam predstava godišnje i ostavila kazalište u znatnom plusu.

Za ravnatelja opere Kazališnom sam vijeću predložio dirigenta Igora Tatarevića, rodom Mostarca, mog kolegu profesora sa Studija glazbene umjetnosti u Mostaru. Igor je i vrsni skladatelj opera te glazbe za kazališne predstave, dirigent bogatog iskustva, utemeljitelj Zagrebačkog orkestra mladih i kao i svi mi gore nabrojani spreman je prionuti u delikatan zadatak rukovođenja hiperzaduženim kazalištem koje svoje potencijale ne iskorištava do kraja.

Ništa kontra prethodnika

Ukratko nam navedite programske odrednice. Poznajemo vaš rad, prihvaćali ste se raznih žanrova i čini se da iz vaših predstava uvijek izvire neko veselje i zaigranost. Nacionalna kuća ima pak određene kriterije, mislite li da ćete uspješno u njih uklopiti svoj stil?

- Da, iz mnogih predstava koje sam radio u Splitu, točnije u Gradskom kazalištu mladih emanira veselje i zaigranost. To su dvije bitne metafizičke kategorije i u umjetnosti i u životu. Naravno, pod njima ne podrazumijevam frivolnost i površnost. U posljednjem desetljeću GKM mi je bio splitsko kazališno utočište u kojem sam se na obostranu radost susretao sa splitskom kazališnom publikom. Ta je publika prepoznala moje predstave i učinila ih hitovima. Od Šimunovićeve "Krčme, Alkara i Duge", preko "Životinjske farme" do "Cabareta Splićanke" i naše friške premijere "Propuh, papuče i punica", upoznao sam puls splitske publike i poželio im ponuditi još više vrhunskih kazališnih iskustava. Naravno, ne samo kao redatelj, već i kao producent, eventualni intendant.

Split, između ostalog, voli identitetske predstave jer Split je grad koji u svom jeziku i kulturi ima brojne specifičnosti i ekscentričnosti koje ga čine jedinstvenim i beskrajno karizmatičnim. Takva mu mora biti i kazališna ponuda. Split nije za bljedunjavost i općenitost. Pri tom, ne želim diskreditirati repertoar prethodne uprave. Dapače.

Navedite nam nekoliko interesantnijih naslova koji su u planu.

- Leo Mujić bi otvorio svoj mandat baletom "Hamlet". Nakon njegova prošlogodišnjeg baleta u HNK-u Zagreb, "Gospode Glembajevih" koji su mnogi kritičari proglasili događajem desetljeća, Hamlet bi bio nadovezivanje na njegov ciklus neoklasičnih baleta u kojima plesno propituje ključne naslove takozvane Zapadne civilizacije.

Od opera je, mislim interesantan Purcellov "Dioclesian" koji bi bio insceniran na najadekvatnijoj pozornici na svijetu, na Peristilu. Organizirali bismo i natječaj za libreto i glazbu za suvremenu operetu o životu kralja splitske operete maestra Ive Tijardovića. Na Klisu bismo postavili Horzićevu operu "Hasanaginicu".

Inscenirali bismo dvije Krležine drame, Marinkovićeva "Kiklopa", Orwellovu 1984., Shakespeareova "Antonija i Kleopatru", manje poznate drame lorda Byrona i Cervantesa, suvremene genijalce hrvatske dramske književnosti Ivana Vidića i Ivanu Sajko, Ovidijeve "Metamorfoze" itd.

Nitko neće u intendante

- Ovo su samo leteće natuknice, ima još puno toga, ali ono što me posebno inspirira i što mislim da bi splitska publika posebno prepoznala su Raosovi "Prosjaci i sinovi" te jukebox mjuzikl s pjesmama velikog i neprežaljenog splitskog diteta Dina Dvornika povodom desete obljetnice njegove smrti, a obilježili bismo i desetu obljetnicu smrti Borisa Dvornika.

Preko Dina bismo u HNK uveli pop kulturu koju elitisti nepravedno zaobilaze, a obilježila je i obilježava vrijeme i čovjeka više, negoli joj to često snobovski establišment priznaje. Još je nekoliko velikih obljetnica koje Split i njegova najveća institucija u kulturi moraju obilježiti, a to su 1921. godine - 500 godina od objavljivanja Marulićeve "Judite" i 520 godina od kada je napisana. Iste godine će biti i 100 godina od osnivanja prve stalne opere. Veliki datumi za velike planove. Moglo bi biti uzbudljivo.

Kako komentirate činjenicu da ovoga puta nema "gužve" u pohodu na intendantsko mjesto? Situacija nije laka, nekoliko stotina zaposlenih sa svojim očekivanjima, publika sa svojim, a dugovi se vuku iz prethodnih mandata...

- Ne znam zašto kolege nisu bili inspirirani pokušati pomoći HNK-u Split. Možda zbog duga koji je, čini mi se, najveći u regiji. Velika je to odgovornost, ali i izazov. Možda potencijalni intendanti oko sebe nemaju prirodan tim suradnika s kojima će remorkerskim naporima potegnuti tu našu Costa Concordiju. Možda ih je demotivirala dosadašnja ispolitiziranost prethodnih natječaja. Moj otac je maratonac u maraton klubu "Marjan". On je i moj veliki učitelj. Naučio me kako rasporediti snagu za duge i naporne staze i kako se boriti s jedinim pravim neprijateljem koji čovjek ima, sa samim sobom i svojim strahovima.

Ako postanem intendant, jedna od prvih akcija bi mi bila organizacija okruglog stola koji bi, nadam se, prenosio HTV3 sa svim dosadašnjim intendantima od 1991. do danas. Zanimaju me njihova iskustva, prepreke i prilike. Mi se nadovezujemo, a ne padamo s Marsa. Prije nas i poslije nas nisu potop i pustoš, nego obveza kontinuiteta. Konferencija bi bila otvorena za medije i zainteresiranu javnost. Beskrajno bih volio čuti savjete Sanadera, Perkovića, Gotovac, Štrljića, Mucala, Bilića i Golovka. 

Priča o ovom ljudima i njihovim mandatima je i priča o hrvatskoj tranziciji. Volio bih da barem za splitski HNK ta tranzicija već jednom završi i da uđemo u warp pogon.

Splitska adresa
Živite za sada u Zagrebu. Ako budete izabrani, hoćete li se stalno nastaniti u Splitu iduće četiri godine?

- Naravno. Baš razmišljam neki dan, u romanu "Povratak Filipa Latinovića", koji sam režirao iz vizure Filipove fatalne žene Bobočke, i Filip se vraća u svoj rodni grad nakon 23 godine. I meni će dogodine 23 godine od odlaska iz Splita u Zagreb. Ne znam zašto je Krleža uzeo baš taj period, ali znam da ništa nije radio slučajno. Svidio mi se taj sinkronicitet u kozmičkoj dramaturgiji. Uvijek se u životu vraćamo na staro mjesto s novom sviješću. Naravno, ako politika (što god to znači) ima smisla za dramaturgiju.

Naslovnica Kultura