Scena Kultura

15. ZAGREB FILM FESTIVAL

Boris T. Matić: 'S mora' ove godine imamo samo jednu autoricu, ali Antoneti Alamat Kusijanović smiješi se Oscar

15. ZAGREB FILM FESTIVAL

Svega nekoliko dana nakon presice 15. Zagreb Film Festivala, na kojoj je predstavljen cijeli program, Europska filmska akademija objavila je ovogodišnje nominacije za EU Oscara. Dobar dio nominiranih filmova ima veze sa ZFF-om. Tako, ZFF će prikazati “120 otkucaja u minuti“ i “Bez ljubavi“, a ako nije uspio osigurati premijeru “Trga“ Rubena Östlunda, redateljev prvijenac “Mongoloid s gitarom“ bit će prikazan u sklopu programa “Moj prvi film: Švedska“. Nadalje, ZFF uprogramu PLUS vrti nominenta iz kategorije najbolje europske komedije, humoristična drama “Vincent“, dok redatelj za naj-EU komediju predloženog “Kralja Belgijanaca“ Peter Brosens stiže u Zagreb kao član glavnog žirija. Sve to potvrđuje da je ZFF relevantan i aktualan festival.

- Ja bih svakako kazao da jesmo aktualni, a o relevantnosti trebaju govoriti kolege novinari i naša draga publika. Ono što je najvažnije pri odabiru filmova za sve naše programe jest činjenica da se mi pri odabiru filmova ne vodimo nagradama koje su ti filmovi osvojili na drugim festivalima, već isključivo se radi o kvaliteti filma i osobnoj preferenciji selektora pojedinih programa. Također, trebam kazati da je deset od 14 filmova u Glavnom programu svoje premijere imalo u posljednji dva–tri mjeseca – veli direktor ZFF-a Boris T. Matić.

Koliko je možda potrebno i sreće, ne samo znanja, da se programske kockice tako poslože da nominacije za EU Oscara načine ZFF još relevantnijim i aktualnijim?
- U ovom slučaju sreća nije presudna. Nama je jako olakšalo situaciju pomjeranje festivala u studeni, jer onda kod selekcije “kačimo“ dobre filmove koji se svijetu predstavljaju na “A“ festivalima od kolovoza do listopada. To su Locarno, San Sebastian i Venecija te najvažniji sjevernoamerički festival u Torontu. Filmove na gledanje dobijamo često prije njihovih svjetskih premijera i onda ih biramo po kvaliteti.

Jako nas obraduje činjenica kada film koji smo odabrali na kraju osvoji i nagradu na nekim od spomenutih festivala. Još bih dopunio da uz ove filmove koji su nomonirani za EFA-inu nagradu u Glavnom programu imamo i nekoliko nacionalnih kandidata za Oscara američke akademije iz Tajlanda, Italije, BiH, Švicarske...

Kad smo kod programskih kockica, što kriju ovogodišnje “Kockice“? Ima li koji film ili filmaš iz Dalmacije, što je postala ZFF tradicija posljednjih godina?
- Osim filma U plavetnilo Antonete Alamat Kusijanović, koja je iz Dubrovnika, nema nikoga drugog s ”mora”. Prvi put imamo nekoga iz Dubrovnika, i to film koji je trenutno senzacija po svjetskim festivalima, potencijalni kandidat za studentskog Oscara. Prethodnih godina, pogotovo prošle i pretprošle, na ”Kockicama” se profilirala jedna nova ”splitska” grupa s novim, mlađim autorima koji imaju drugačiji autorski stil, poput Josipa Lukića, Igora Jelinovića i Marka Jukića. Oni su po meni dosta obilježili posljednjih par ”Kockica” zbog nekog novijeg i svježijeg diskursa i tema kojima se bave. No zato ove godine imamo nekoliko veterana ”Kockica”, poput Judite Gamulin, Tina Žanića i Marka Dugonjića.

Hana Jušić je takoreći potekla iz “Kockica“, a nedavno je snimila uspješan dugometražni prvijenac. Vidite li njezinog nasljednika/icu?
- Hvala vam na toj konstataciji, iako je teško reći da je Hana potekla iz “Kockica“. Ona bi svoj uspjeh napravila i da “Kockice“ nisu postojale, ali usudim se vjerovati da smo njoj i drugim talentiranim kolegama omogućili platformu koja im je olakšala njihov profesionalni put. Također, neskromno tvrdim da su “Kockice“ već nekoliko godina najvažniji program za hrvatski kratki film, i to autori znaju, te je već uobičajena stvar da se postprodukcija kratkih filmova užari prije isteka roka prijave na festival.

Što se tiče nasljednice ili nasljednika, i to mi je malo teško reći je li se kolege smatraju nečijim nasljednicima. Zasigurno je činjenica da imamo jako puno talentiranih autora koji će uskoro doći i do svojih dugometražnih prvijenaca. Osobno, ja jedva čekam da se njihovi filmovi pojave u našoj dugometražnoj konkurenciji...

ZFF je festival specijaliziran za prvijence i drugijence koji se natječu za nagrade. Kakvi su prvi ili drugi filmovi ove godine?
- Prije svega izvrsni po mom sudu, a onda bi kazao i da ih je većina jako aktualna u svojoj društvenoj angažiranosti. Iako u Hrvatskoj postoji nekoliko specijaliziranih festivala koji se bave angažiranim filmovima, i ZFF je u svom programu dovodio filmove koji su se bavili aktualnim društvenim temama, no to nikada nije bilo izraženo kao na ovogodišnjem izdanju. Za to postoje dva razloga. Jedan je da trenutačna situaciju u svijetu inspirira autore da se bave takvim temama, a drugi razlog je i trenutačna situacija u Hrvatskoj u kojoj stalno razgovaramo o raznim manjinskim i inim pravima koje pojedinci ili male skupine ljudi žele uskratiti, što je nas potaklo da izaberemo više filmova takve tematike.

Tako da nam se dio filmova iz Glavnog programa ove godine bave pitanjima prava žena na glas, migrantima, problemom kada se zabrana pobačaja “upetlja“ u ljubav, LGBT zajednicom, posljedicama PTSP-a, ali i islamskom tradicijom te narušenim obiteljskim odnosima. Iako ovo sve zvuči jako ozbiljno, moram kazati da su pojedini autori pronašli način kako da o ozbiljnim temama progovore na nešto lakši način, pa bi zaključio da ove godine možda imamo i najviše tzv. crowdpleaser filmova s čijih će projekcija publika odlaziti za laganim smješkom na usnama.

Ipak, ZFF ima i programe za treće, četvrte i pete itd. filmove poput “Ponovno s nama“, gdje ulaze novi radovi autora(ic)a koje festival prati od početka, te “Velikih 5“ kao izbor iz pet najvećih EU kinematografija. Ponovno s nama su Sofia Coppola (“Opčinjen“), Joachim Trier (“Thelma“), dva Slovenca Jan Cvitkovič (“Sasvim obična obitelj“) i Janez Burger (“Ivan“) te talijanski duo Piazza-Grassadonia (“Sicilijanska bajka“), a “Velikih 5“ krije nove filmove Luce Guadagina (“Skrivena ljubav“) i Sally Potter (“Party“). Koliko su ovi programi bili nužni da ZFF osigura “zvučnost“?
- Pri osmišljavanju programa “Ponovno s nama“, s kojim smo započeli pred nekoliko godina, a od prošle godine ga učinili i natjecateljskim, nismo se vodili kriterijem “zvučnosti“, već smo odlučili pratiti naše autore koji su svoje prve ili druge filmove predstavili zagrebačkoj publici. Mi nikada ne kažemo da smo po konceptu jedinstveni, ali mislim da ovakva vrsta programa ne postoji na sličnim festivalima u svijetu ili ja barem za to nisam čuo.

tne u veliko filmsko ime. Ne tvrdim da smo mi zaslužni za njegov uspjeh, već mi je jako drago da smo ga domaćoj publici upravo mi prvi predstavili. Program “Velikih 5“, star već više od deset godina, osmišljen je s namjerom da publici predstavimo hitove pet najvećih europskih zemalja, pa je i logično da u tom programu imamo zvučna europska redateljska imena.

U oko upada i program “Film neposluha“ koji će, među ostalim, prikazati “Mlad i zdrav kao ruža“ s Draganom Nikolićem, Panahijevo “Zaleđe“, ali i friški dokumentarac “Odgođena revolucija“ u korežiji Vlatke Vorkapić…
- Prošlo je točno 100 godina od Oktobarske revolucije koja je obilježila prošlo stoljeće i čije su posljedice itetako svakodnevni predmet razgovora i polemika. Također, sljedeće godine se obilježava 50 godina od burne 1968. koja je donijela promjene cijeloj Europi, ali i svijetu. Potaknuti tim obljetnicama, ali i političkim i društvenim procesima koji se događaju u posljednih nekoliko godina smo osmislili ovaj program u kojem nam naša kolegica, suradnica i filmska kritičarka Dijana Nenadić predstavlja filmove iz povijesti koji su na svoj način kritizirali društvo ili se u njima predstavlja situacija u određenom vremenskom peridou kroz pričšarolik e pojedinaca koji se bore za poboljšanje ili očuvanje demokratksih procesa.

Zbog toga je ovaj program vrlo i donosi razne priče s raznih strana svijeta. A posebno smo sretni što će svoju svjetsku premijeru imati i dokumentarac Vlatke Vorkapić “Odgođena revolucija“ koji progovara o ratnom profiterstvu i privatizaciji te želji pojedinih mladih ljudi da se raznim akcijama bore za pravednije društvo.

Koliko je film danas još uvijek “neposlušan“ i pruža otpor?
- To ovisi o autorima i njihovim težnjama za pričanjem priče. Postoje autori kojima ne pada na pamet da se bave aktualnostima, već pričaju neke druge priče, o obitelji, odrastanju, ljubavi i sl. Ima i drugih koji se filmom bave kao zabavnim sadržajem. No, postoje i autori čija svaka priča mora nositi neku bitnu poruku te na taj način žele pružiti otpor i skrenuti pozornost na neku društvenu anomaliju.

Neki, poput gore spomenutog Panahija, kojem je zabranjen javni rad u Iranu, zbog svog djelovanja poprilično nastradaju. Takvih primjera u prošlosti je bilo i kod nas u Hrvatskoj dok je bila dio bivše države. No, nažalost, i danas u našoj zemlji svjedočimo napadima na pojedine autore zbog određenih činjenica koje su prikazali u svojim filmovima.

Postoji li i ove godine neka (ne)vidljiva tematska nit koja veže filmove na ZFF-u?
- Puno je različitih niti koji povezuju filmove u svim programima i jako mi je teško sve svesti pod jedan zajednički nazivnik. U Glavnom programu to jest neka angažiranost, kao i u programu “Neposluh“, ali tu je još 80-ak drugih filmova koji progovaraju o različitim temama...

Koje je najveće promjene ZFF doživio u ovih 15 godina?
- Promjena je bilo više, pa neke od njih mogu probati pobrojati: U počecima festivala je to bila promjena nagrade iz Zlatni bib u Zlatna kolica i uvođenje “Kockica“ kao posebnog programa. Nakon toga preseljenje festivala iz SC-a na više lokacija u gradu te u posljednjih par godina ukidanje dokumentarne selekcije, pomjeranje festivala u studeni, jačanje programa Industrija i širenje na ostale gradove u Hrvatskoj.

Jedna od novina jest da se program od ove godine prikazuje i u riječkom Art-kinu “Croatia“ te se uvodi nova nagrada – Nagrada riječke publike. Kakva je šansa za nešto tako u Splitu?
- Mi već dugo surađujemo s Art kinom “Croatia“, ali i s drugim kolegama u Hrvatskoj. U okviru programa “ZFF putuje“, redovito dio programa prikazujemo u Varaždinu, Čakovcu SOS dječjim selima u Lekeniku i Ladimirevcima, a prošle godine smo bili i u Splitu i u Samoboru. Ove godine smo s kolegama iz Rijeke, a povodom manifestacije EPK 2020, kada će Rijeka postati Europska prijestolnica kulture, dogovorili da umjesto samo dijela programa cijelog festivala, kompletan natjecateljski program “Ponovno s nama“ prikažemo riječkoj publici.

Dok će o nagradi Zlatni bicikl, koju dobija autor najboljeg filma, u tom programu odlučivati stručni žiri u Zagrebu, o najboljem filmu prema sudu publike, odlučivati će isključivo Riječani. Što se tiče Splita, imamo sreću da već dugo uspješno surađujemo s našim najdražim agilnim kolegama iz FMFS-a i s njihovim projektom Kino Mediteran te tako svake godine s jedne strane mi predstavljamo i festival i njihov, za Dalmaciju i Hrvastku jako važan projekt našoj publici u Zagrebu, a kolege nešto od naših filmova prikažu u okviru svojih programa. Ja iskreno vjerujem da će se ta naša uspješna suradnja još više širiti, što je uz jačanje programa Industrija i najvažniji cilj razvoja našeg festivala.

Naslovnica Kultura