Scena Kultura

UTJERAT ĆE VAM STRAH U KOSTI

Helena Minić Matanić, zvijezda hrvatskog horor filma iskreno za 'Slobodnu': Treba nam kolektivni egzorcizam!

UTJERAT ĆE VAM STRAH U KOSTI
Zatrovani smo, površni, prijetvorni, licemjerni, bijesni, povrijeđeni, razočarani... O da! Itekako nam treba kolektivni egzorcizam! Dok neke stvari ne iščupamo iz korijena, nemamo ni mjesta za posaditi nešto novo, lijepo i mirisno - kaže Helena Minić Matanić.

Odmah u uvodu intervjua Helena Minić Matanić, zvijezda hrvatskog horor filma “Egzorcizam“ u režiji njezinog supruga Dalibora Matanića, priznaje nam da nije nikad voljela horore. Dok je bila dijete, imala je jako puno strahova i toliko je bila hipersenzibilna da je godinama imala noćne more, čak i mjesečarila. Preporuka joj je bila tada da se svakako kloni takvih sadržaja i da se bolje drži bajki.

- Mislim da se i do dana današnjeg nije ništa promijenilo. I dalje čitam i pokušavam živjeti bajku, haha. Ali, zato je gospodin Matanić dok smo radili na predstavi pridonio mom oskudnom repertoaru horor filma jer nas je tada natjerao da zajedno pogledamo 20-ak hororaca nakon kojih bih nas pojedinačno zaključavao u mračni podrum kazališta – kaže Helena.

Kakav vam je bio osjećaj glumiti u hororu, jednom od rijetkih hrvatskih uopće?

- “Egzorcizam“ bih više nazvala psihološkim trilerom nego pravim hororcem. Bilo mi je itekako zanimljivo i neponovljivo iskustvo paralelno raditi predstavu i snimati film i biti majka jednogodišnjoj djevojčici koja se tek vratila s porodiljnog i koja je za vrijeme procesa ostala trudna, a u tome svemu ima upetljane ruke vaš suprug, ujedno i režiser cijelog tog “ludila“. Zapravo, nisam znala gdje se veći film odvija - doma ili na poslu, haha. Ali, na kraju priče, kad se sve zbroji i oduzme, mi imamo najdivnije i najvrijednije blago iz tog perioda, a to je naš anđeo Max.

Kako vam je bilo glumiti u filmu koji režira vaš suprug? Koliko je to olakotna, tj. koliko možda otegotna okolnost?

- Bilo je tako da sam u određenim trenucima Dadi govorila da više nikad ne želim raditi sa njim. Za sada još uvijek stojim pri toj odluci... bez obzira šta ga smatram genijalcem i što obožavam raditi s njim, haha. To je ta bipolarnost kad se privatno i poslovno miješa. Ako mislite da sam imala olakotnu okolnost što sam supruga od režisera, onda ću vam to ovako prezentirati.

Dado je sam pisao tekst “Egzorcizam“ i izabrao je nas šest glumaca da mu igramo i u predstavi i u filmu, a ja sam htjela ili ne htjela MORALA to raditi jer smo projekt radili u mom matičnom kazalištu u Puli u kojem sam na plaći. Dakle, da nastavim: dolazimo na prvu čitaću probu na kojoj shvaćam da je Dado od nas šestero glumaca napisao likove i tekst za njih petero, dok je meni namijenio da 33 puta izgovorim ime “Maso“ (ime glavnog lika). Eto, toliko o privilegijama i olakotnim okolnostima, haha.

Kako općenito klapa brak dvoje filmaša? Preuzimate li vi režiju kod kuće i dajete Dadi “glumačke“ upute?

- Doma mi je Dado dao prostora da tu i tamo nešto “izrežiram“ i beskrajno mu hvala na tome, a i moram priznati da ću mu dodijelili Oscara za fantastično utjelovljene uloge oca i supruga.

Kako pronalazite vrijeme za sebe pored posla i sad već dvoje djece?

- Ne pronalazim! Nemam vremena ni susresti se sama sa sobom, a kamoli nešto drugo. Ne žalim se zato što imamo dva prekrasna bića koja me svaki dan pokreću i oplemenjuju u svim segmentima. Toliko su nas ispunili naši anđeli da čak i dvije godine nespavanja ne mogu pokvariti tu ljepotu i bogatstvo... zasad, haha, dok ne puknem ko kokica. Šalim se.

Kako je bilo na snimanju filma? Imate li neku anegdotu?

- Cijelo snimanje filma bih nazvala velikom anegdotom (smijeh). Nije bilo lako po deset sati dnevno imati probe za predstavu i nakon toga ići snimati film. Bili smo toliko umorni da smo pokušavali Dadu uvjeriti da određene scene ne trebamo samo kako bi što manje snimali. Okupani umjetnom krvlju, zatrpani podrumskim i tavanskim prašinama, puni modrica… sve su to odlike naših lijepih i zabavnih dana snimanja.

Dado se prisjetio da su glumci bili na rubu iscrpljenosti i da se tad pitao “Dado, što ti sve ovo treba?“. Jeste li i vi imali slične dvojbe?

- Dadooo se pitao?!!!!!!!! A onda možete misliti šta smo se mi pitali?!! Šalu na stranu, bez obzira na težinu zadatka koji smo morali iznjedriti, svi smo ponosni i presretni na naš projekt i beskrajno zahvalni Dadi na njegovoj kreativnosti, pokretačkoj snagi, entuzijazmu, jer malo je danas takvih kao on koji svoje snove pretvaraju u stvarnost i koji ne sjede doma i očajavaju, već s takoreći nula kuna ulaze u tako teške i zahtjevne projekte.

Svega toga ne bi bilo da prvenstveno ravnateljica Istarskog narodnog kazališta Gordana Kaić Jeromala to nije objeručke prihvatila i prepoznala i financijski i umjetnički podržala. Isto tako, hvala i gradu Vodnjanu na potpori. Lijepo je znati da u današnjem kaosu postoje ljudi koji prepoznaju kvalitetu i koji su za nju spremni sve napraviti.

Kako je izgledalo kad biste oboje došli kući nakon snimanja horora? Kako ste izbijali horor iz glave?

- Ili bi se hororac nastavio i doma, haha, ili bi se u nesvijest srušili od snimanja hororca, što bi većinom bilo. Bavili smo se užasno teškim tematikama i kompleksnim odnosima pa je teško bilo odvajati privatno od poslovnog. Dado se zezao da ćemo idući put raditi npr. “Heidi“ pa će nam svima biti lakše.

Bojite li se reakcija hrvatske javnosti na temu egzorcizma, k tome s uporištem u stvarnosti?

- Ne bojim se. Čak štoviše, vrlo sam radoznala kako će to odjeknuti i tko će šta iz toga izvući i prepoznati. Općenito malo ulazimo u neke tematike i zato mislim da je Dado to i više nego inteligentno osmislio i pronašao medije kroz koje će o nekim stvarima progovoriti ili samo ukazati.

Je li hrvatska stvarnost gora od horora? Treba li Hrvatskoj jedan kolektivni egzorcizam?

- Svako od nas bi prvo trebao duboko se zagledati i počistiti “dvorište“ unutar nas samih i tek ona ići u čišćenje drugih stvari. Zatrovani smo, površni, prijetvorni, licemjerni, bijesni, povrijeđeni, razočarani... O da! Itekako nam treba kolektivni egzorcizam! Dok neke stvari ne iščupamo iz korijena, nemamo ni mjesta za posaditi nešto novo, lijepo i mirisno.

Imate li već neki novi glumački angažman u planu na filmu, u seriji ili teatru?

- Trenutno sam u pripremi Ibsenove “Nore“ u režiji Senke Bulić kojoj sam neizmjerno zahvalna da me je pozvala u njezin projekt u kojem je okupila sjajnu ekipu, s njom na čelu. Premijera nas očekujemo krajem studenoga tako da su nam sad pripreme u punom tijeku. Raditi s takvim divnim umjetnicima kao što su Senka i Dado veliki je blagoslov.

Naslovnica Kultura