Scena Kultura

Južnije nije nužno i tužnije

Ženska prava u tradicionalnoj otočkoj sredini: korčulanske feministice kroz intimne priče svojih baka otvorile su neke kontroverzne teme i probudile interes javnosti

Južnije nije nužno i tužnije

Da na otoku Korčuli nadolazeća zima ne bi bila tmurna i pusta, pobrinuli su se entuzijasti okupljeni oko časopisa za kulturu, prigodno nazvanog "Lanterna", bacivši svjetlo na otočnu zbilju. Na 150 stranica A4 formata, "Lanterna" nam, kako doznajemo od uredničkog dvojca Tonka Barčota i Dinka Radića, uz financijsku podršku Općine Vela Luka, donosi aktualan kulturni i društveni trenutak otoka Korčule, zabilježen perima lokalnih autora.

– Cilj nam je otvoriti prostor svim stranama i predstaviti neke teme koje su u javnosti različito percipirane, te istraživati društvene prijepore u Veloj Luci, ali i šire – govori nam Barčot, inače ravnatelj Arhivsko-sabirnog centra Korčule i Lastova, navodeći kako im je dugoročna namjera propitkivati suvremena zbivanja, naslijeđe i mogućnosti cijelog otoka.

Prilozi, kao perjanica izdanja netom predstavljenoga u Centru za kulturu Vela Luka, tako, pokrivaju teme od arheologije, folklora, poezije i fotografije, pa sve do suvremenog industrijskog naslijeđa, donoseći tekstove namijenjene ponajprije mlađim generacijama Korčulana, koje uredništvo želi potaknuti na aktivnu participaciju u kulturnom životu otoka.
 

 


Stanje otočnog duha i prostora

– Ideja nam je bila stvoriti suvremeni časopis, stoga se nismo referirali ni na jedan od postojećih luških izdanja, nego smo kreirali originalan koncept za novu publiku. Posebno smo se stoga posvetili dizajnu, koji potpisuje grafički urednik Dinko Cetinić, a časopis obiluje i umjetnički vrijednim fotografijama, među kojima su i neke osvajale nagrade na svjetskim salonima fotografija. Ponosni smo što slično možemo kazati i za neke od naših autora, koji su nas svi redom zadivili talentom i kvalitetom teksta – nastavlja urednik Barčot, najavljujući skoru promociju ovoga dragocjenog otočnog izdanja u Blatu i Korčuli, gdje se, dodaje, osim čitatelja, nadaju privući i mnoštvo novih suradnika.

Suvremenim dizajnom, formatom i odabirom tema predstavljenih kroz priloge, osvrte, fotografije i intervjue, "lanternisti" će, kako ističe naš sugovornik, nastojati graditi i njegovati redakciju i publiku koje dijele sličan senzibilitet, promišljajući stanje otočnog duha i prostora.

– Želja nam je da pod istim snopom svjetla generiramo kritičnu masu, koja je spremna djelovati na očuvanju identiteta našeg škoja, te kroz svoje različite perspektive pridonositi njegovu boljitku. U svakom ćemo broju, uz razne autorske uratke, predstavljati i pojedince koji djeluje na tom tragu, poput mladog Darka Šeparovića, talentiranog arhitekta i pjesnika korčulanskog podrijetla, čiji je intervju kruna prvog broja – govori nam Barčot, ističući kako je velik odaziv mladih autora zainteresiranih za suradnju dobar pokazatelj vitalnosti otoka i njegove perspektive.

Tome u prilog govori i tekst Marije Borovički i Lee Vene, kulturnih antropologinja, etnologinja i povjesničarki umjetnosti iz korčulanske udruge "Siva zona", koje su za "Lanternu" dale osvrt na svoj višegodišnji umjetničko-istraživački projekt o otočnom industrijskom naslijeđu, sagledan kroz rodnu perspektivu. O tome se, kažu, malo govori, jer su muškarci oduvijek "funkcionirali" kao glasnogovornici industrije, pa je i poznata povijest pisana njihovim rukama, što ih je, doznajemo, motiviralo na drukčiji pristup.


Rad u 'Jadranki'

– Priznajem da su moji motivi inicijalno bili intimni, jer moja je baka još kao djevojčica počela s radom u tvornici ribe "Jadranka", no kako u Veloj Luci gotovo da i nema obitelji čiji barem jedan član nije radio u nekoj od ovdašnjih tvornica, uvidjela sam da je riječ o temi od šireg društvenog značenja.

Pogotovo što su to mahom bile žene, koji su time prvi put ostvarile neka od svojih prava, inače nedostižna u tradicionalnoj otočnoj sredini i stoga što njihovo iskustvo do sada nigdje nije zabilježeno. Činjenica je da im je život bio težak, kao i uvjeti rada, no tu su se pojavili neki prvi odjeci feminizma na otoku, pa je takav i naš pristup: feministički i pomalo aktivistički – objašnjava nam Marija Borovički, ističući kako je riječ o temi koja poziva na razmatranje šireg spektra kontekstualnih čimbenika; od socijalizma, preko ideologije do rodnih pitanja, koja, zahvaljujući njihovu doprinosu, dobivaju zasluženu pažnju.

Više o ovoj i drugim zanimljivim temama čitajte u prvom godištu "Lanterne", koja je u nakladi od 200 primjeraka i po cijeni od 50 kuna dostupna na prodajnim mjestima u Veloj Luci, te uskoro i drugdje na otoku. Propustite li tiskano izdanje, virtualno bi, kako doznajemo od uredništva, do kraja godine trebalo "osvanuti" na portalu Hrčak, ili na vlastitoj platformi, a početkom 2017. godine najavljuju i drugi broj na kojem, kako kažu, već vrijedno rade.

 


Od naziva riba do barbinih postola
Prilozi prvog godišta "Lanterne" donose nam mnoge otočne teme, među kojima priču o nalazištu Lokvica na Blatskom polju, autora arheologa Dinka Radića, zatim presjek hrvatskog ribarskog nazivlja Andree Živko, te opis lučkog svadbenog običaja, prikazan u radu "Rep repica", autora Petra Žuvele. Etnografsku pripovijetku o barbinim postolama pripremio je Frane Petković, a o početku fotografije na Korčuli pisao je Tonko Barčot, dok nas u poetičan svijet stihova Ive Miroševića Barcose vodi Živa Filipi.

 

Naslovnica Kultura