Scena Kultura

nagrađivani redatelj

Rajko Grlić: Društvo se ne voli vidjeti u ogledalu

nagrađivani redatelj
Film se prije svega radi o onima koje znaš za one koje znaš. Dakle, za sredinu u kojoj ga radiš. Istovremeno znaš, jer te iskustvo tome uči, da upravo sredina o kojoj radiš najteže prima 'svoju zrcalnu sliku' - kaže Grlić.

Tri glavne nagrade friško je dobio “Ustav Republike Hrvatske“ Rajka Grlića na londonskom Raindance Film Festivalu. “Ustav RH“ je sada već osvojio popriličan naramak priznanja u posljednjih godinu dana, blizu 30. Grliću više lako sve to pobrojati, ali zna točnu brojku nagrada tri zadnja filma (“Ustav RH“, “Neka ostane među nama“, Karaula“) snimljena po scenarijima koja su radili on i Ante Tomić - 63.

- I “Neka ostane među nama“ je osvojio Raindance, ali to tada nitko ovdje nije primijetio. Ukratko, uvijek je lijepo osvajati nagrade. To godi egu, ali što je puno važnije za film, one donose i distribucije. Američke nagrade su donijele američku, talijanske talijansku, belgijska belgijsku... – govori Grlić.

Koja vam dosad nagrada najviše znači?
- Pa uvijek je to ona koja uzme nevinost filmu. U ovom slučaju to je bila montrealska “Grand Prize of Americas“.  

Moto ovogodišnjeg Raindancea bio je “Discover. Be discovered.“ (“Otkrij. Budi otkriven.“). “Ustav RH“ je definitivno otkriven na međunarodnom planu. Jeste li očekivali takav razvoj scenarija?
- Kada radite film ne mislite puno o tome kuda će on otići, kakav će život imati. Pokušavate ga oblikovati, radite. I taj rad, taj proces, pogotovo kako sakupljate godine, puno vas više zaokuplja od onoga što će se s tim što radite dogoditi jednoga dana.

U fokusu Raindancea nalazili su se nezavisni i nekonvencionalni filmovi. Je li “Ustav RH“ nekonvencionalniji film za Europu i svijet ili Hrvatsku?
- Film se prije svega radi o onima koje znaš za one koje znaš. Dakle, za sredinu u kojoj ga radiš. Istovremeno znaš, jer te iskustvo tome uči, da upravo sredina o kojoj radiš najteže prima “svoju zrcalnu sliku“.

Što mislite da je glavni zalog uspjeha “Ustava RH“ u svijetu?
- To što je krajnje lokalna priča s lokalnim problemom ukopana u lokalne karaktere.

Američka kinodistribucija filma počinje krajem godine. Što mislite kako bi Trump reagirao da vidi film?
- Na projekcijama koje sam do sada imao u Americi najavljivao sam film rečenicom “Evo jednog filma iz hrvatske sadašnjosti koji, sada kada ste dobili Trumpa, priča o vašoj budućnosti“.

Što je još ostalo za “Ustav RH“? Europski Oscar?
- Film i dalje neumorno obilazi festivale. Takoreći na tjednoj bazi. Na većini se prikazuje izvan konkurencije jer kada film jednom osvoji jedan od A festivala onda ga svi hoće pokazati. Kairo će mu na primjer biti peti A festival. To se vrlo rijetko događa, kažu naši španjolski “sales“ agenti koji se ne mogu načuditi kako taj interes ne jenjava niti nakon godinu dana. A što se Europskog Oscara tiče, tu realno nemamo šanse. Filmovi iz malih zemalja imaju malo glasača, oni iz velikih puno. Ta se logika brojeva ne može pobijediti.

Smatrate li da je “Ustav RH“ trebao biti hrvatski kandidat za američkog Oscara i mislite li da je mogao upasti u užu selekciju s obzirom na puste nagrade, oskarovsku prijemčivost zbog teme i američku kinodistribuciju?
- Da. Mislim da je trebao. I to ne samo ja. Imao sam oko toga bezbroj poziva i poruka. To, naravno, ne znači da bi ga i dobili, ali je film imao tu milimetarsku šansu da uđe u utrku jer ima neke pretpostavke koje se rijetko ili gotovo nikada ne događaju hrvatskom filmu. Ima tri američka Grand Prixa, ima sjajne američke kritike, vodio sam razgovor nakon desetak projekcija i vidio kako američka publika na njega reagira. Uz sve to, i naravno najvažnije, on ima američko kinodistributera koji je u tu kampanju bio spreman uložiti pristojan novac. I, što je najgore, kažu mi da smo u prvom glasanju za hrvatskog predstavnika premoćno pobijedili, ali da je onda došlo do neke pobune i da smo sutradan, u ponovljenom glasanju, naglo izgubili. Šteta.

Naslovnica Kultura