Scena Kultura

'FUCK OFF I LOVE YOU' NA STFF-u

Anđelo Jurkas: Moj filmski orkestar surfa na valu 'feelgooda'

'FUCK OFF I LOVE YOU' NA STFF-u
Iznad svega bih volio biti 'mainstreamom' u komercijalnom smislu, recimo konstante Brešanovih kinoposjeta. Želim bitnu kinopubliku u par desetaka i stotinu tisuća gledatelja. To je dugoročni “goal' - iskreno će Jurkas.

Središnji dio ljubavne trilogije Anđela Jurkasa “Fuck Off I Love You“ ljetos je na Puli izazivao “pro et contra“ reakcije. No, unatoč nekim kontrama i negativnostima, Jurkasov film ide dalje i ove srijede se prikazuje na STFF-u. To što je “Fuck Off i Love You“ tek jedan od tri hrvatska dugometražna filma na STFF-u priličan je kompliment za Jurkasa s obzirom da je ovaj festival “otvoren za sva nova, kreativna, osobna, eksperimentalna, radikalna, subverzivna ostvarenja svih dužina i žanrova, nastala u otklonu od vladajućih kanona filmske i videoprodukcije“.

- Reakcije iz Pule su bile sjajne ako računamo do “feedbacka“ publike u Areni i poslije s pretpremijera, dok me se kuloarske pizdarije “kolega“ koji blate iza leđa dotiču koliko i filmografija Kostarike 60-ih i bollywoodski sindrom u iranskom filmu 21. stoljeća. Ako im je potrebno gaditi da bi se osjećali bolje i izravnavali komplekse, neka im široko polje, ali to mahom ne dolazi do ove adrese, kriva sam im meta. Premda, bazna psihologija tvrdi da se ljudi lakše kače na negativnosti, moj filmski orkestar surfa na valu “feelgooda“ i izvrsnih reakcija i komplimenata filmu, njegovim kvalitetama i energiji.

Sve što nisu milijuni kuna, eura, dolara i inih konvertabilnih valuta koji omogućuju realnu tržišnu vrijednost naših filmova ili nisu direktna šaptanja Charlize Theron, Jessice Chastain, Jennifer Lawrence ili Aniston zapravo nisu bitna laskanja. Poziv na svaki festival je lijepo dobiti, no od laskanja “nit sit, nit napit“, a kako nemam ego ni taštinu, niti sam nesiguran u to što i kako radimo, pozivi na festivale su očekivani slijed događaja – kazuje nam Jurkas.  

Jeste li se ohladili od pulskih kritika i kako s odmakom gledate na njih?
- Nikad bio zapaljen od istih, niti bi se bavio filmom da me briga za tuđe osvrte, bili pozitivni ili ne. Kritike su bile ili izrazito afirmativne ili dvije-tri negativne, vrlo malo suzdržanih, što mi je drago jer se ljudi određuju. Kritika se podijelila i određivala od superlativnih od strane, primjerice, srpskih kritičara, preko par negativnih domaćih pisara od kojih su se dva eseja, a ne kritike, obračunavala većinski s mojom malenkošću, ne filmom, pa je njihova referentnost i relevantnost jako upitna. Ne živim u oblacima. Svjestan sam svih dobrih, odličnih i onih manje dobrih strana filma. Postoji razlog zašto su takve.

Naime, neki od “wannabe“ kritikanata dolaze iz kulturnih kružoka ljudi zagađenih svrstavanjima “lijevo-desno“ pa im za interesne sfere budem trn u organu ili stižu iz organizacija drugih festivala, a ne nepristranih stručnjaka, erudita i filmofila poput tebe koji si ulovio “vibe“ filma i s čijim dojmovima i stavovima je gušt polemizirati. Ljudi koji procjenjuju nečiji rad kroz prizmu osobnih simpatija ili antipatija nisu kritičari, već neprofesionalci. Ali, generalno, fora je kad si nemušti i nejačad liječe komplekse hračkanjem. Iako su manjina, bitno da su oni poslije sretni. Volim pomagati nemoćnima (smijeh).

Dakle, u slučaju STFF-a isplatilo vam se da je “Fuck Off I Love You“ film nezavisni, nastao mimo “mainstreama“?
- Ne znam pobude poziva na STFF obzirom da smo uvršteni sa sjajnim Milićevim "Mrtvim ribama" mimo natjecateljskog programa, ali sigurno nisu pozivom pogriješili. Kamo sreće da postane tradicija. O isplaćivanju teško jer dokle god ne počne ozbiljna lova sjedat na naše račune u druge vrste isplativosti ne računam, niti vjerujem.

Koliko biste uopće željeli biti “mainstream“ filmaš ili vam odgovara pozicija nezavisnjaka?
- Iznad svega bih volio biti “mainstreamom“ u komercijalnom smislu, recimo konstante Brešanovih kinoposjeta. Želim bitnu kinopubliku u par desetaka i stotinu tisuća gledatelja. To je dugoročni “goal“. Ili situaciju u kojoj “mainstreamom“ znači biti prepoznat od HAVC-a i drugih potencijalnih koproducenata, sponzora ili donatora koji nam omoguće kapital od pet do sedam milijuna kuna, koliko je prosječni iznos dugometražnog nacionalnog igranog filma. Nezavisan ću biti i kad nam budžeti dosegnu i premaše ove spomenute. Nezavisnost je u mom svijetu način rada, a ne pitanje budžeta.

Kako to da vas filmski svijet ne prihvaća kao svoga, a opet uspijevate angažirati glum(i)ce iz tog svijeta?
- Mislim da imate apsolutno krivu premisu da me filmski svijet ne prihvaća kao svoga. Velika većina ljudi s kojima komuniciram je poželjela dobrodošlicu na filmostvaralački teren. Ako me tko ne prihvaća to mogu biti eventualno nekolegijalni redatelji ili drugi filmski uhljebi uplašeni za prokazivanje i drugačijeg načina i modela rada od pokazanog cirkuliranja oko političkih istomišljenika i ovisnosti o dotacijama iz državne riznice kroz HAVC i mimo njega. Nisam svjestan da postoje, a ako i postoje to je prvenstveno njihova stvar i problem, nemam vremena brigati o nebitnima. Naime, imaš ljude koji rade i oni se ne stižu baviti drugima. I one koji blate. Jer ne rade ništa bitno, čak ni sa svojim gaćama. Njih je kršćanski sažaliti.

Tema STFF-a je (Okrutna) stvarnost >< virtualna (stvarnost). “Fuck Off I Love You“ baš i ne odgovara temi, no zato vi na neki način često tematizirate tu okrutnu stvarnost na virtualnom Facebooku svojim virtualnim prijateljima. Koja je stvarnost okrutnija?
- S obzirom da se kroz film dotiču i virtualni ogranci naratorove potrage za ljubavnim životom i da se dosta žena traži i nalazi i putem društvenih mreža tema je supsidijarno dotaknuta. Jedina stvarnost realno okrutna je ona “offline“ stvarnost, dok ova društvenomrežna “online“ realnost je isključivo zajebancija, bar iz ove perspektive. Samo smijeh.

Biste li snimili neki takav film s obzirom na FB potkovanost i ljubav prema “Her“ Spikea Jonzea?
- Jedan od scenarija u razvoju i jedan od onih naslova dugoročnih planova snimanja do 2030. po jedan dugometražni igrani film godišnje upravo se bavi opisanim “kafkijanskim“ elementima “online“ i “offline“ svijeta i zamki u koje ljudi upadaju, psihološki je triler s primjesama horora, a zove se “Ubojice 2.0“ te još jedna glazbena komedija naslova “Rock je mrtav, stari moj“ je u pripremi i ona sadrži bitne “online“ viralne komunikacijske premise.

Nakon STFF-a, “Fuck Off I Love You“ će u listopadu ugostiti i CinEast Film Festival. Kad će kinodistribucija?
- Dobili smo još neke predselekcijske pozive iz inozemstva, prvenstveno kineski Silk Road Film Fest, zatim spomenuti CinEast, pa međunarodni rumunjski festival, zatim pozivi na smotre filma i festivale u Austriji, Njemačkoj, Australiji, Švedskoj, a radimo i na odlasku na američki teren. Nešto će se od toga realizirati, nešto neće, otvarat će se i novih vrata i terena. Nacionalna kinopremijera i distribucija očekuje se cca sredinom listopada, ako ne bude nekih pomaka u međuvremenu. Točan datum još nije potvrđen, ali tu je cca 19. listopada. Galopom jer kraj trilogije “Happy End“, ali i nova ljubavna drama koju snimamo jesenas “Do kraja smrti“, žude za publikom.

Naslovnica Kultura