Scena Kultura

22. SPLIT FILM FESTIVAL

Branko Karabatić: Mlada publika sve je više subjekt virtualne stvarnosti

22. SPLIT FILM FESTIVAL
Filmovi su oduvijek 'virtualna stvarnost', iako taj izraz danas uglavnom definira tehnološko postignuće, zaboravljajući da se uvijek radi o svijesti gledatelja. Odavno su blockbusteri, posebno akcijski, većim dijelom nastali u kompjuteru, što je i danas praksa, uz naprednije i jače strojeve, pogledajmo samo navalu ovih 'wonder' žena itd. Trend se, naravno, nastavlja dok koka nese zlatna jaja, producenti će i dalje iscrpljivati mogućnosti tehnologije. Treba imati na umu da su u oba slučaja gledatelji pasivni konzumenti, za razliku od igara, gdje sudionici naizgled utječu na krajnji ishod. Zanimljivo je da posebno mlađa populacija sve više prihvaća, bolje reći jedva čeka da se dokopa novih 'gadgeta', čime sve više postaju subjekti kontrolirane stvarnosti - rekao nam je Karabatić.

Dok se odbrojavaju dane do subotnjeg svečanog otvaranja 22. Split Film Festivala, STFF je filmofile na Facebooku počastio ovogodišnji “trailerom“. Foršpan je, rekli bismo, nikad bolji, politički papreniji i vizualno atraktivniji, baš sukladno temi festivala (Okrutna) stvarnost >< virtualna (stvarnost), svojevrsni odraz svega što ćemo vidjeti na STFF-u.

- “Trailer“ na neki način nagovješćuje temu festivala i njezin je odraz, kako ste lijepo rekli, ali ne može precizno definirati što će se vidjeti, uputno je upotrijebiti maštu. Foršpan je mogao biti i malo drugačiji, uglavnom slijedio se dogovoreni koncept – kaže direktor STFF-a Branko Karabatić.

Kako se slažu okrutna i virtualna stvarnost i gdje je tu danas i sutra film? Odnosno, mislite li da će filmovi u budućnosti postajati sve više virtualniji (računalno generirani 3D blockbusteri) ili stvarnosniji (dokumentarističke festivalske art drame)?
- Filmovi su oduvijek “virtualna stvarnost“, iako taj izraz danas uglavnom definira tehnološko postignuće, zaboravljajući da se uvijek radi o svijesti gledatelja. Odavno su blockbusteri, posebno akcijski, većim dijelom nastali u kompjuteru, što je i danas praksa, uz naprednije i jače strojeve, pogledajmo samo navalu ovih “wonder“ žena itd. Trend se, naravno, nastavlja dok koka nese zlatna jaja, producenti će i dalje iscrpljivati mogućnosti tehnologije. Treba imati na umu da su u oba slučaja gledatelji pasivni konzumenti, za razliku od igara, gdje sudionici naizgled utječu na krajnji ishod. Zanimljivo je da posebno mlađa populacija sve više prihvaća, bolje reći jedva čeka da se dokopa novih “gadgeta“, čime sve više postaju subjekti kontrolirane stvarnosti.

Koje filmove i projekcije biste izdvojili kao filmofilske zicere?
- Stvarno je teško, a nije ni etički, izdvajati filmove u programu, svaki je na svoj način jedinstven. Ne treba zaboraviti da je ovo izbor od blizu 2000 naslova, ali svi imaju zajednički nazivnik i na neki čudan način tvore prepoznatljiv program. Vitalnošću i hrabrošću izdvajaju se autori iz zemalja tzv. Trećeg svijeta: Meksika, Indije, Filipina, Irana itd. Ne treba zaboraviti ni ostale vrhunske filmove, uglavnom iz Europe. VR je predstavljena u posebnom programu festivala, GH Homagimyan, poznati newyorški multimedijalni umjetnik postavlja instalaciju AR/VR Sculpture (izložba se otvara 8. rujna, dan prije festivala), austrijski umjetnik Harry Triendl predstavlja performas “Virtualni orkestar“, obojica će, uz brojne druge, održati prezentacije, predavanja.

Ove godine kao rijetko kad prije u dugometražnoj konkurenciji imate i jedan hrvatski film, Bezinovićevog pobjednika Pule “Kratki izlet“. Što to “Kratki izlet“ ima, a da ostali nemaju?
- Ako se dobro sjećam, prije par godina u konkurenciji dugih bio je prikazan hrvatski film “Rakijaški dnevnik“, ovo je onda drugi put. “Kratki izlet“ je odabran za konkurenciju prije negoli je dobio Arenu. Izbor je uvijek subjektivan pa nije moguće kazati što ostali nemaju.

Hrvatski film je zastupljen i izvan konkurencije s Milićevim “Mrtvim ribama“ i “Fuck Off I Love You“ Anđela Jurkasa koji je, snimljen u nezavisnoj produkciji, na Puli naišao na oprečne reakcije…
- Shodno profilu festivala pokušavamo u Splitu, prije redovne distribucije, prikazati zanimljive filmove, bez obzira na reakcije bilo publike, bilo kritike. Nije moguće, brojni su razlozi, uvijek dobiti naslove koje želite.

Prikazat ćete i kratki videozapis “Usputne priče – Božji prst“ Željka Radivoja u čast Toma Gotovca. Što mislite kako bi Gotovac, da je još živ, ocijenio današnji STFF?
- Tom, veliki avangardni umjetnik, dobitnik Posebne nagrade festivala za izuzetan doprinos razvoju umjetnosti pokretnih slika, volio je i cijenio ovaj festival i rado ga posjećivao, što se vidi i iz ovog kratkog videa, gdje uz pivo razgovara s Ivanom Faktorom, te spominje festival, Martinca, Karabatića, i šaljivo sugerira da se video pošalje u Split. Snimljen 2000., konačno, nakon 17 godina je stigao.

A Ivan Martinac po kojemu ste ove godine nazvali nagradu za kreativno i inovativno korištenje filmskog jezika?
- Čini mi se da je Martinac bio suzdržaniji što se tiče festivala, držim da je cijenio ovu manifestaciju, a on je i prvi dobio spomenutu Posebnu nagradu.

Tko sve u Split dolazi od gostiju filmaša? Nakon venecijanske Mostre, stiže 40-ak studenata i osam profesora iz Južne Afrike. Nije baš svaki dan da toliko inozemnih studenata i profesora posjeti ijedan hrvatski festival. Zašto su baš odabrali STFF festival?
- Još jednom treba spomenuti članove žirija, uz domaće Hribara i Vidića, tu su francuska redateljica Caroline Chomienne, britanski redatelj Matthew Noel-Tod, nizozemska unjetnica i producentica Merel Mirage, te kritičar Duško Dimitrovski iz Beča. Kazem Molaie, iranski redatelj dugometražnog filma u konkurenciji “Kupal“, uspio je, nakon dosta prepiske, dobiti hrvatsku vizu, te će nazočiti projekciji svoga filma; stiže i Kanađanin Sylvain L'Esperance redatelj trodijelnog dugometražnog dokumentarca “Cijelonoćna borba“, koji prati dvogodišnje razdoblje prijepora koji su razorili Grčku.

Dolaze autori kratkih filmova, a ne smijemo zaboraviti Igora Bezinovića, redatelja “Kratkog izleta“. Razgovarao sam s Loraine Beaton, predavačicu koledža The Open Window Institute iz Pretorije, Južna Afrika, koja je došla pripremiti teren za 40 studenata i osam odraslih koji nakon Venecije dolaze u trodnevni posjet našem festivalu. Kako kaže Loraine, oni ohrabruju studente da eksperimentiraju medijem tehnički i konceptualno, a Splitski filmski festival, koji promovira nove, kreativne, inovativne, osobne, radikalne, subverzivne itd. radove, idealno je mjesto za njihove studente.

Njihov dolazak je odlična turistička reklama za Split. Uviđa li to i turistička zajednica?
- Nakon Splita studenti će provesti par dana razgledajući ljepote Lijepe naše, posjetiti Hvar i Plitvice. Nekoć je spomenuto da je Splitski filmski festivala u ovih 20 i više godina postojanja učinio više za turističku promidžbu Splita i zemlje u cjelini, negoli neke turističke agencije.

Naslovnica Kultura