Scena Kultura

Vitez tužnih prilika

'Ova je slika najbolji prikaz trenutnog stanja duha u Hrvatskoj': pitali smo umjetnike što misle o Reinerovu portretu kojeg su građani platili čak 40 tisuća kuna

Vitez tužnih prilika

Otkad je uspostavljena hrvatska država vjerojatno nije bilo ni jedne umjetničke slike koja je zainteresirala javnost kao portret kratkotrajnog predsjednika hrvatskog Sabora Željka Reinera iz kista akademskog slikara Vlade Jakelića.

Opće negodovanje zbog cijene od 40.000 kuna, koliko je portret plaćen državnim novcem, potpirile su još neke okolnosti nevezane uz slikarsko djelo. Osim lošeg standarda građana, naime, to je i trenutni animozitet koji vlada u javnosti za samog Reinera, viteza i modela sa slike. Čovjeka koji je narod najprije naljutio kad je pod rotacijskim svjetlima bahato ispraćen na skijanje, do trenutka kad je jutro nakon paklene noći u plamenom pojedenoj Dalmaciji na društvenim mrežama paušalno izrazio žaljenje i "bol" nakon što je "čuo" da se nešto dramatično dogodilo.

Podatak o portretu nakon zimske, odnosno ljetne Reinerove "epizode" stoga je javnosti sjeo kao ježinac na goli tur. Digla se kuka i motika što na "bahatog" Reinera, što na umjetnika Jakelića, koji je preko noći dobio pridjev "dvorskog slikara", iako su na istom zadatku bili i Jadranka Fatur, Vatroslav Kuliš, Rudolf Labaš i Fadil Vejzović.

Dok će se za naklonost iziritirane javnosti izvan svojih stranačkih krugova Reiner morati dobrano potruditi, kolege su prema Jakeliću već prilično blagonakloni. Tako, nedavno je u "Slobodnoj" umjetnik Vladimir Davidenko iz Splita izjavio:

– Nemam problem s tim što je portret plaćen "po zlato", štoviše, drago mi je da je kolega zaradio jer znam kako je u našoj branši teško dobiti angažman, pogotovo unosniji. No, imam primjedbu na kvalitetu uradaka tog niza "dvorskih slikara", kako ih neki nazivaju. Riječ je o vrlo značajnu mjestu, Saboru, kao "domu naroda" s njegovim "glavarima", koji nisu dovoljno reprezentativno likovno odrađeni. Po mojem mišljenju, taj niz portreta ne predstavlja likovni "creme de la creme" – smatra Davidenko.

Velika mu glava

Podsjetimo, Jakelić je za Sabor kao "dom naroda" (koji je sve to i platio) naslikao repliku portreta bana Ladislava Pejačevića prema originalu Vlahe Bukovca, te portrete Vlatka Pavletića, Vladimira Šeksa, Josipa Manolića kao drugog predsjednika Vlade... Niz državnika koje je ovjekovječio slikarskom kičicom nastavio je portretom Reinera, kojega osobno drži svojim najuspjelijim žanrovskim ostvarenjem do sada.

No, kolege baš i ne dijele njegovo mišljenje. Akademski slikar Hrvoje Marko Peruzović iz Splita kazao nam je vezano uz sporni portret:

– Vlado Jakelić inače nije tako loš slikar, ali portret Željka Reinera ne smatram osobito uspješnim djelom. Njegovi rani slikarski radovi i hiperrealistički prikazi urbanih isječaka sa zagrebačkih ulica i likovno su i tematski iznimno zanimljivi i dobri. Hiperrealizam je, nažalost, pomalo sklizak umjetnički teren. Nije baš zahvalna uloga komentirati radove svojih kolega, no činjenica je da je prikaz predsjednika Sabora prilično krut i bez neke veće umjetničke vrijednosti. U tehničkom smislu donekle je korektno odrađen, riječ je o dugotrajnom i pedantnom načinu rada, ali zato mu nedostaje životnosti i atmosfere, tako da bih ga okarakterizirao kao jednu vrstu kiča.

Dakle, nedostaje mu "ono nešto" što sliku čini dobrom i vitalnom. Rekao bih da je i glava nešto veća u odnosu na ostatak tijela. Što se tiče cijene, malo jest napuhana, ali ne mislim da je previsoka. Umjetnost nikad nije bila jeftina. To i nije tako velik iznos za nešto što će trajno ostati na zidu Sabora. Svakodnevno se troše puno veći iznosi o kojima se uopće ne govori. Šteta je da je propuštena još jedna prilika da se napravi nešto smislenije i suvremenije. Trebalo je možda naručiti portret od nekog mlađeg autora i na taj način malo pripomoći umjetnicima, koji su danas u prilično teškoj situaciji i bore se za opstanak. Ova je slika zapravo najbolji prikaz trenutnog stanja duha u Hrvatskoj i odražava svu nesposobnost i bezidejnost onih koji su na vlasti i koji o nečemu odlučuju ili bi trebali odlučivati. Stoga i ne čudi da je izazvala mnoštvo reakcija na društvenim mrežama, međutim, to je prilično minorna i nebitna tema jer su problemi s kojima se svakodnevno suočavamo puno ozbiljniji i veći. Kod nas je običaj da se svaki događaj iskoristi kao povod za iznošenje vlastitog mišljenja ili za nekonstruktivno političko nadmetanje. Bilo da je riječ o požaru ili nogometnoj utakmici, a sada se raspravlja i o jednom neuspješnom portretu. To stvaranje podjela i trenutno formiranje suprotstavljenih tabora, kao da je riječ o nekakvom nadmetanju, prilično me žalosti i učvršćuje u meni neki osjećaj nemoći. No, nadam se da će relevantni kritički govor u javnosti ipak ostaviti nekog traga na svijest ljudi i kad-tad uroditi plodom – poručio je Peruzović.

Likovna umjetnica Karin Grenc portret nije izrijekom proglasila "neuspješnim", ali unatoč "zanatski dobro odrađenom" – neinventivnim.

– Vrlo je nezahvalno i subjektivno komentirati umjetnički rad kolega – također se brzo ogradila Grenc.

– Ističem da jako cijenim opus akademskog slikara Vlade Jakelića, dapače, neke njegove slike me oduševljavaju. Realizam u umjetnosti je sklizak teren i osobno naginjem ekspresivnijem slikarstvu, što, po mojem iskustvu, nije posebno omiljeno kod naručitelja portreta. Portretiranje javnih osoba, pritom još i visokih političkih dužnosnika, ograničavajući je zadatak za umjetnika, koji mora zadržati svoju slobodu. Za naše prilike visok honorar, meni kao umjetnici kojoj je živjeti od svojeg rada svakodnevna borba, svojevrsni je SF i čak enigma. A za (ne)prilike u kojima se hrvatski umjetnici nalaze nevjerojatan podatak. Po mojem mišljenju, portretu nedostaje izraženiji karakterni pečat, istaknutija osobnost. Pozadina se liku, očito po želji naručitelja, ipak nepotrebno nametnula. Ali slika je korektna i zanatski gotovo besprijekorna – smatra naša sugovornica, također značajna pripadnica splitske likovne scene kao i Peruzović.

Hiperrealist Zvonimir Mihanović, Splićanin puno poznatiji izvan naše zemlje, pa čak i kontinenta, čije slike s prepoznatljivim motivom brodica i morskih veduta postižu cijene mjerljive u desecima i stotinama tisuća eura, rečenu cijenu portreta – u europskim, odnosno globalnim okvirima – drži smiješno niskom.

– Kolega je dobar slikar koji poznaje pravila zanata, a po takvima je najlakše udariti. Danas u javnosti bolje prolaze netalentirani performeri koji se samoranjavaju i sodomiziraju, izvode počesto besmislene budalaštine, nego slikari stare škole koji rade pedantno i čak minuciozno. Vjerujte da u svijetu za takav portret ne biste mogli ni pregovarati ispod nekih dvadeset tisuća eura. Itekako sam svjestan okolnosti u kojima živimo, pa znate da sam se vratio iz Amerike i da za mene nema dražeg od mog Splita i Hrvatske, našeg mora kao vječne inspiracije. Stoga mogu razumjeti ljude koji se žale na cijenu portreta, ali vjerujte da to nije strašno. O samoj pak kvaliteti izvedbe konkretnog djela – nebitno tko je na njemu – ne osjećam se meritoran govoriti jer sam slikar, a ne likovni kritičar. No, još jednom poručujem da stojim iza izjave da je kolega Jakelić ozbiljan umjetnik – prisnažio je naš glasoviti hiperrealist.

 

Naslovnica Kultura