Scena Kultura

IN MEMORIAM

Sam Shepard, rječiti kaubojski stoik

IN MEMORIAM
hepard je zavrijedio nominaciju za Oscara herojskim utjelovljenjem vojnog pilota Chucka Yeagera, pionira američkog svemirskog programa. Glumca je pohvalio sam američki junak Yeager, rekavši da je igrao ulogu na način kako je on letio avionom. Dakle, bez granica, neustrašivo, junački i stoički, do sunca i natrag, makar se usput opekao i potkresao krila. 'Shepardovski' (kaubojski) stoicizam kamenog lica ustoličen je upravo tijekom 'Puta u svemir'.

Cijenjenog američkog glumca, scenarista i dramatičara Sama Sheparda (1943. - 2017.) posljednji put smo vidjeli prošle godine u filmu “Ponoćni specijal“ Jeffa Nicholsa. Bio je vitalan pred kamerom. Ničim nije odavao skoru smrt. Štoviše, ostvario je efektnu “shepardovsku“ sporednu ulogu vođe sekte koji se pokušava domoći klinca s posebnim moćima. U drugoj fazi karijere Shepard je briljirao kao “supporting actor“, nalazeći se na periferiji filma u nijansiranim ulogama pozitivaca ili negativaca, očeva ili mentora, zapovjednika ili šefova, davao upozorenja ili lamentirao o nečemu.

“Čelična pravda“, “Sumorno ljeto“, “Kolovoz u okrugu Osage“, “Mud“, “Poštena igra“, “Ubojstvo Jesseja Jamesa“… Ili nešto prije “Pad crnog jastreba“, “Operacija Swordfish“, “Zakletva“, “Svi lijepi konji“… Ili još ranije “Slučaj Pelikan“, “Ubojstvo u rezervatu“, “Čelične magnolije“… Kad ste pročitali njegovo ime na plakatu ili špici filma, uslijedilo bi olakšanje, jer znali ste da će istome dati određenu težinu, a svojim likovima dubinu.

Njegovo kazališno zaleđe bilo je evidentno u majstorskom baratanju jezikom – vjerovali smo u svaku riječ koju kaže. Govorio je i glumio elokventno, no nikad teatralno, neovisno o tome što se iskalio u teatru. Dijaloške partije i rječkanje bile su njegovo najjače oružje, bio je više glumac od riječi, ne stanja likova, premda bi im zašao pod kožu kao u (rijetkoj glavnoj) ulozi propale zvijezde vesterna u drami “Ne kucaj na moja vrata“ Wima Wendersa, kultnog redatelja čiji je ponajbolji film, “Paris, Teksas“, napisao upravo Shepard.

Ovaj glumac u pravilu nije pozirao i prihvaćao ulogu radi honorara. A ako vam se čini da je Shepard pristao na akcijski blockbuster “Stealth“ čisto da ga Rob Cohen može snimiti pored mlažnjaka na nosaču aviona u jednom od rijetkih “money shot“ prizora njegove karijere, vjerojatno ste u krivu. Naime, moguće da je presudila nostalgija, podsjetnik na dane kad je sam letio brže od zvuka i otisnuo se na “Put u svemir“.

U filmu “The Right Stuff“ Shepard je zavrijedio nominaciju za Oscara herojskim utjelovljenjem vojnog pilota Chucka Yeagera, pionira američkog svemirskog programa. Glumca je pohvalio sam američki junak Yeager, rekavši da je igrao ulogu na način kako je on letio avionom. Dakle, bez granica, neustrašivo, junački i stoički, do sunca i natrag, makar se usput opekao i potkresao krila.

“Shepardovski“ (kaubojski) stoicizam kamenog lica ustoličen je upravo tijekom “Puta u svemir“. Tad je Shepard već bio znano filmsko lice, dobrano proslavljen i kao nagrađivani dramatičar koji će u opusu imati 40-ak kazališnih komada napučenih rubnim likovima američkog Zapada (“True West“, “Fool For Love“, “A Lie Of The Mind“…), uključujući Pulitzerom ovjenčani “Buried Child“.

Godinu dana ranije glumio je u “Frances“ s Jessicom Lange, a pažnju na sebe skrenuo 1978. portretom bezimenog farmera u “Danima raja“. Bio je to zanimljiv sudar slikovitihnijemih kadrova Terrencea Malicka i čovjeka koji zna s riječima, ali može odšutjeti kad treba i i dati beskrajnom polju pšenice da govori umjesto njega.

Naslovnica Kultura