Scena Kultura

IN MEMORIAM

Jeanne Moreau, diva iz susjedstva

IN MEMORIAM
Jeanne Moreau je u filmovima ponosno hodala pola metra iznad zemlje na visokim petama, no povremeno bi zateturala kao žena iz naroda, malena pod zvijezdama, ali pritom nije napravila nijedan krivi glumački korak.Negdje između te dvije krajnosti, zvjezdane glumice i svakodnevne žene, Moreau je izgradila 65-godišnju karijeru jedne od najvećih francuskih i posljednjih europskih filmskih diva.

“Kad ona hoda, pri hodu joj noga blago zadrhti na potpetici, čime odaje određenu napetost i nestabilnost“, zapisao je redatelj Luis Bunuel za legendarnu francusku glumicu Jeanne Moreau (1928. - 2017.) u svojoj autobiografiji. Ovjenčana s nizom nagrada, uključujući i onu za najbolju glumicu u Cannesu (“Moderato Cantabile“), Moreau je u filmovima ponosno hodala pola metra iznad zemlje na visokim petama, no povremeno bi zateturala kao žena iz naroda, malena pod zvijezdama, ali pritom nije napravila nijedan krivi glumački korak.

Negdje između te dvije krajnosti, zvjezdane glumice i svakodnevne žene, Moreau je izgradila 65-godišnju karijeru jedne od najvećih francuskih i posljednjih europskih filmskih diva. Mogla je biti svojevrsna Jane Russell i parirati Brigitte Bardot kao francuskoj Marilyn Monroe u mjuziklu “Viva Maria!“ Louisa Mallea, za što je osvojila BAFTA-u, no slava je u onom hollywoodskom smislu riječi nije toliko zanimala.

Odbila je, recimo, ponudu Mikea Nicholsa da utjelovi gospođu Robinson u “Diplomcu“ (to bi bilo zanimljivo vidjeti) i radije ponovno surađivala s Truffautom na filmu posvete Hitchcocku “Nevjesta je nosila crninu“, oduševivši “majstora napetosti“ koji je želio da je otrovanom Michelu Bouquetu dala jastuk tako da “umre udobnije“. Truffaut je zauvijek zadužio Moreau s ulogom Catherine u “novovalnom“ klasiku “Jules i Jim“ i barem dvije scene za anale – kad odjevena u muškarca spontano predlaže utrku do kraja mosta i pjeva pjesmu “Le Tourbillon de Vie“, neslužbenu himnu francuskog “nouvelle vaguea“.

“Njezine kvalitete kao glumice i žene načinile su Catherine stvarnom ispred naših očiju, uvjerljivom, ludom, posesivnom, strasnom i neodoljivom“, izjavio je Truffaut. Kultni francuski režiser je mistificirao Moreau kao glumicu obožavajući je kamerom u nizu zvjezdanih krupnih planova i zamrznutih kadrova, ali je Catherine, koja je opstojala i u njezinom liku Jackie u “Zaljevu anđela“, na kraju i demisticifirao u sceni kad skida šminku ispred ogledala poput obične žene i otkriva podočnjake, još uvijek lijepa, no skinuta s filmskog neba.

Istovremeno je Moreau uspijevala biti glumački misteriozna i ekspresivna, snažna i senzualna, strasna i hladna. Zbog tih suprotnosti savršeno su joj odgovarali c/b filmovi i likovi u zlatnoj sredini između crne i bijele s puno nijansi sive. Takve filmove i likove ostvarila je u suradnji s redateljskim velikanima poput Truffauta, Bunuela (“Dnevnik sobarice“), Mallea (“Lift za gubilište“), Michelangela Antonionija (“Noć“), Jacquesa Demyja (“Zaljev anđela“), Josepha Loseyja (“Eva“) i Orsona Wellesa (“Proces“, “Ponoćna zvona“) koji ju je nazvao “najvećom glumicom ikad“. S njezinim likom i djelom najbolje se oprostiti scenom iz “Lifta za gubilište“. Moreau luta središtem Pariza praćena ugođajnim jazzom Milesa Davisa i na koncu se prepušta pljusku sa zatomljenom kišom u oku.

Glumica i sugovornica

Moreau je 2005. glumila novinarku u BiH filmu "Go West" Ahmeda Imamovića s Tarikom Filipovićem u glavnoj ulozi. Iste je godine bila jedna od sugovornica u hrvatskom dokumentarcu “Druga strana Wellsa“ Daniela Rafaelića i Leona Rizmaula.

Naslovnica Kultura