Tko u Poljicima nije domaći, taj je je*an: evo što smo sve to saznali u mosorskim kućama...

Onda ovako: izdebulat, drežit, dragokrvno, alja, juštament, išćigat, gušćav, dvizica, ćorda demeškinja, ćorda briockinja, čerek, ćabrk, Čačani, arlekanje, vacunić, jeban.

Ovo zadnje, da odma raščistimo, znači tuđinac, od turske riči yaban, a more bit i gadan čovik! A ovo prvo znači da se punom parom u mosorskim kućama stvara prvi Poljički rječnik!

I grupa jezikoslovaca priča li ga priča s najstarijim govornicima, obilazi poljičke katune i mosorske kantune kako bi se u zadnji tren spasila spomenička baština područja slavne Poljičke republike, koja je od 13. stoljeća do 1807. godine baštinila svoju slobodu i svoje zakone. I svoj jezik, naravno.

Poljičke se riječi vade iz starih dokumenata, počevši od Sumpetarskoga kartulara s početka 12. stoljeća, preko Štatu...