Stoljeće je 16.: Klis je pod Turcima, Cetinski se sabor već dogodio, hrvatska kruna je u Beču, Michelangelo Buonarroti radi na svom posljednjem velikom slikarskom djelu, Strašnom sudu na oltarskom zidu Sikstinske kapele, Marin Držić u Firenci kuje urotu protiv dubrovačke vlastele, a u trogirskoj palači Barbierijevih jedna nonica uzalud traži ona stakalca obrubljena željeznom žicom, koja je držala na nosu i bez kojih više nije mogla zamisliti hvatanje pletaćih igala u ruke.
Ta stakalca donio joj je sin s posljednjeg vijađa, te po stoti put prevrće sve po kući... Gdje su, kud su nestala, to njoj tišti grud. Ma što njih nema, nego su se i igle izgubile, kao da je kakva sila nečista prošla ovuda...
Pet stoljeća poslije "Slobodna Dalmacija" saznaje gdje su nestale naočale ...