Da je živa Njegova Svitlost, sad bi ugasila feral uz prigodnu beštimju i svečano obećanje: “Neće više nikome svitlit, kad njega nima!“ Umro je dotur Vice. Ni dekreti ni carske bule, ni stranačke koalicije ni – akobogda – preferencijsko glasanje neće lako dovesti do toga da Split ikad dobije boljega gradonačelnika. Poteštat iz Smojina pera ostat će dovijeka ona prava mjera razuma, srca i političke ljudskosti, opredmećen u ciničnome liku jednoga glumca.
I nikako san na oči: svake noći čovjek se pita što bi bilo, bi libilo drukčije, jel moglo biti bolje, jel uopće moglo biti? Al nevrijedi. Život je prošao, koga briga. Moja je duša otišla u vjetar: višenije bilo novorođenih, da se naše duše u njihova tijela usele. Bili suzadnji dani na planeti. Divno je bilo, divno, div...
