Scena Kultura

Premijera ‘Prasca koji gleda u sunce’ Olje Lozice

"PRASAC" U DUBROVNIKU Mala glumica zadivila publiku

Premijera  ‘Prasca koji gleda u sunce’ Olje Lozice

Slojevit komad,   ponešto prepun motiva, progovorio je o svevremenoj temi otuđenja, usamljenosti i bijega. Uloga naratora povjerena je liku djevojčice Nikoline čija se obitelj raspada

Predstavom nesvakidašnjeg naziva “Prasac koji gleda u sunce”, premijerno izvedenom u petak u Kazalištu Marina Držića, dubrovačkoj se publici u trostrukoj ulozi predstavila mlada, no već nagrađivana hrvatska autorica, dramaturginja i redateljica Olja Lozica.

Slojevit komad, napisan upravo za glumce dubrovačkog teatra, kazališnim je jezikom progovorio o svevremenoj, no danas posebno aktualnoj temi otuđenja, usamljenosti, bijega od društva i obiteljskim odnosima.

Priču o čovjeku koji je u potrazi za samim sobom izolirao na obližnjem otoku, ražalostivši time svoju obitelj, autorica je ispričala na duhovit i dirljiv način, unijevši u nju i popriličnu dozu humora, sjete, ljutnje i gorčine.

Autorica ne nudi odgovore i ne docira, prepuštajući publici da donesu sud je li bijeg od svega, uključujući i najbliže, egoističan ili, pak, altruističan čin. Lozica je ulogu naratora povremeno prepuštala devetogodišnjoj djevojčici Nikolini čija se obitelj raspada, a sjajna Gracija Filipović u potpunosti je opravdala povjerenje redateljice i osvojila srca publike.

I uopće su glumci u toj predstavi odradili veliki posao, uloživši u nju ogromnu energiju i umijeće, od Zdeslava Čotića u ulozi Mirka, Helene Kovačić kao Lily, iznimno zanimljive Mirej Stanić kao None, do gostiju predstave Borisa Matića kao Tugomira i Alena Čelića u plesačkoj-glumačkoj ulozi Zdenka Guštera.

Glumački ansambl, uz domišljatu scenografiju Marina Gozze, kostimografiju Marija Leka i dobar odabir glazbe Paole Dražić-Zekić, neprijeporno su i najjači aduti predstave koja s lakoćom korespondira sa suvremenošću i svakodnevicom, no istodobno nepotrebno nastoji previše toga izreći odjednom.

Dramaturškim škarama mogla se izbjeći rastegnutost pojedinih scena, a inače zanimljiva zamisao “miksanja” različitih žanrova, stilova, pa i medija na trenutke se činila kao da postaje samo sebi svrhom.

Publika je jako dobro prihvatila predstavu, čemu je posve sigurno djelomično pridonijelo i autoričino koketiranje s dubrovačkim dijalektom, kojim su govorili pojedini likovi, te smještanje radnje u posjetiteljima prepoznatljiv prostor.

U svakom slučaju, riječ je o još jednom zanimljivom repertoarnom iskoraku dubrovačkog teatra, kojim je KMD pokazao da dobro drži korak sa zbivanjima na suvremenoj domaćoj kazališnoj sceni.

Anet Franić

Žiri publike:

•• Marina Brailo, asistentica na Dubrovačkom sveučilištu:

“Svi bismo mi ponekad htjeli biti prasci koji gledaju u Sunce, ali ne možemo sebi priuštiti taj luksuz. Autorica, redateljica i dramaturginja Olja Lozica dobila je dobre reakcije publike jer nitko na ovakvu predstavu nije mogao ostati ravnodušan. Želim istaknuti i malenu Graciju Filipović koja je ulozi Nikoline bila izvanredna.”

•• Alen Roki, novinar:

“Predstava me se dojmila jer je puna emocija, naizmjenice radosti i tuge. Posebna je zanimljivost predstave važnost koju autorica i redateljica daje ulozi djeteta, a koje može možda najbolje i najiskrenije dočarati te emocije. Zanimljivo mi je što je sve to dio sna i zapravo i izgleda kao san.”

•• Jozo Serdarević, profesor:

”Odavno nisam gledao ovako dobru i slojevitu suvremenu predstavu, a dva sata, koliko je trajala, prošla su mi za tren. Ženske su uloge savršene i zaslužile su nekog kazališnog Oscara. Posebno bih pohvalio i ravnateljicu Kazališta Marina Držića Jasnu Jukić, koja je već dokazala da zna sastaviti zanimljiv repertoar.”

Naslovnica Kultura