Novosti Svijet

čvrsta liderica

Kako je djevojka iz provincije postala neokrunjena kraljica Europe: 'Angela Merkel voli igre moći u kojima iskorištava ljude, a sve s ciljem da bi proširila svoju vlast...'

čvrsta liderica

Umijeće promišljenog političkog oklijevanja miroljubiva je vrsta prisile koju Angela Merkel koristi na pozornici Europe jer na taj način diskretno prijeti povlačenjem njemačke političke potpore, a s time i njemačke gospodarske moći i njemačkog novca. Ovakva politika je Angelu Merkel učinila "dobrim hegemonom" koji stalno pozivaju da rješava probleme Europske unije.

U konačnici to znači da Europljani prihvaćaju rješenja koja su se u Njemačkoj pokazala dobra, ali koja su u interesu učvršćivanja njemačke političke i gospodarske dominacije.

Ovako je poznati njemački sociolog i filmski redatelj Ulrich Beck opisao politiku koja je Angelu Merkel učinila neokrunjenom kraljicom Europe.

Zato ne treba čuditi što je Hrvatska bez puno javnih političkih rasprava, 2014. pristupila tzv. Berlinskom procesu koji je inicirala upravo Angela Merkel, a čiji je posredni cilj spriječiti Hrvatsku da, po uzoru na Sloveniju, iskoristi svoj položaj članice EU-a, kako bi postigla povoljnije uvjete u rješavanju međusobnih sporova s balkanskim susjedima.

Pišući najnoviju biografiju njemačke kancelarke, poznati britanski politolog, koji radi za BBC i The Times, Mathew Qvortup, Angelu Merkel portretirao je kao vlastoljubivu djevojku iz provincije koja je uspjela steći veliku moć. Po tome je smatra sličnom jednoj njemačkoj provincijskoj princezi koja je prije dva i pol stoljeća postala Katarina Velika, svemoćna vladarica Rusije, i čiju sliku Angela Merkel drži na svom radnom stolu.

Igre moći

Angela, smatra Qvortup, slično kao i Katarina, "voli igre moći u kojima iskorištava ljude, a sve s ciljem da bi proširila svoju vlast“, zbog čega je hladnokrvno odbacila bivše dobrotvore i prisvojila zasluge nekih bliskih suradnika. Za hrvatske prilike posebno je zanimljivo što je hladnokrvno odbacila prijateljicu, koja joj je bila ministrica prosvjete, kad je otkriveno da je plagirala doktorat.

U čitavoj stvari na ruku joj išla činjenica da je muška politička elita u njoj vidjela slabašnu i šutljivu ženu s kojom će lako izaći na kraj.

U tom je smislu vrlo zanimljivo i provokativno što je Angela Merkel svoj pedeseti rođendan proslavila na krajnje neobičan način. Pozvala je suradnike na predavanje o najnovijim istraživanjima biologije mozga, želeći im pokazati da "ženski mozak ima veću povezanost između dviju polutki“ i uvjeriti ih da upravo ona ima izraženu "dosljedno analitičku sposobnost razmišljanja“.
Običnim rječnikom rečeno, Angela Merkel je majstorica promišljene šutnje i pragmatičnog preslagivanja ne samo ljudi, i političkih ideja nego i čitavih naroda.

Angela Merkel je odmah na početku svoje kancelarske karijere u stranu stavila ideološke rasprave i okrenula se stvaranju socijalnog tržišta rada koje je stvarano konsenzusom socijalnih partnera. Zato su njena ideološka gledišta pragmatična, ali i ponešto kontroverzna slagalica raznih ideja. Tako npr. sa stajališta europske tradicije antifašizma ponešto kontroverzno zvuči činjenica da ona svake godine posjećuje operni festival u Bayreuthu i zaneseno sluša nacionalistički nadahnutu glazbu velikog skladatelja Richarda Wagnera, slično kako je to radio jedan drugi njemački lider, podrijetlom iz austrijske provincije.

Istovremeno, ona bez ikakvih problema u javnosti ističe svoje daleko poljsko podrijetlo, obitelj njenog oca je poljsko prezime Kaźmierczak promijenio u njemačko Kasner i katoličku vjeru zamijenila protestantizmom, ili u javnosti citira omiljenoga ljevičarskog pisca Heinricha Bölla.

Sve ovo znači da je Angela razvila svoju varijantu patriotizma u kojem jaka Njemačka nije imperijalna velesila koja drugima brutalno nameće svoja stajališta, nego liberalno-demokratski svjetionik Europe, ali i čitavog svijeta. To, kao i činjenica da je veliki dio zapadnih medija, nakon Trumpove pobjede u Americi, vidi kao vođu slobodnog svijeta, svjedoči da je ona uspješno preuzela i primijenila političku retoriku kojom su se zadnjih nekoliko desetljeća služili mnogi američki predsjednici.

U tom smislu, iako Angela Merkel svoj odnos prema milijunima izbjeglica koje je primila u Njemačku objašnjava dubokim kršćanskim uvjerenjem ili humanističkim principima, autor ovih redaka teško se može oteti dojmu da je u pozadini čitave stvari pragmatična računica koju su ugledni i utjecajni njemački poslovnjaci objasnili na sljedeći način: "Izbjeglice će Njemačku učiniti ekonomski jakom i svojim radom platiti buduće mirovine i opstanak države blagostanja“.

Majčinska figura

U ovakvu pragmatičnu političku kombinatoriku Angele Merkel, smatra Qvortup, bez problema se uklapa katolički socijalni nauk i briga za obitelj, ograničavanje ogromnih bankarskih bonusa, ali strogi liberalno-tržišni kapitalizam i izdašna socijalna država. U najnovije vrijeme u tu se kombinatoriku uklapa i realiziranje posebnih prava LGTB osoba.

Zato promatračima sa strane izgleda da Angelina ideologija, ako je uopće ima, obuhvaća engleski i američki konzervativizam, nasljeđe liberalnog kapitalizma, ali i nasljeđe skandinavske socijal-demokracije.

U takvom političkom složencu doima se sasvim prirodno da Angela Merkel sebe u javnosti portretira kao Mutti, odnosno mamu, koja se nježno brine za dobrobit njemačkih građana, koja podupire utjecajne gospodarstvenike koji Njemačku trebaju učiniti jakom i koja se brine za ozbiljne ekološke probleme planeta Zemlje.

Majstorskom politikom šutnje, koja se svodi na promišljeno oklijevanje i smireno propitivanje činjenica, Angela Merkel je 2005. uspjela javno isprovocirati, a zatim i pobijediti svog socijal-demokratskog rivala Gerharda Schrödera. Godinu dana kasnije u Bruxellesu je uspjela britanskog premijera Tonya Blaira i francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca pridobiti za svoju viziju višegodišnjeg europskog proračuna.

U ovako pažljivo konstruiranoj političkoj slagalici, Hrvati i Hrvatska, kojima je Njemačka već četvrt stoljeća važan saveznik, imaju točno određeno mjesto i unaprijed zadanu političku ulogu.

Prema onome što se zna, Hrvatska je 2014. pristupila Angelinu „Berlinskom procesu“ koji obuhvaća šest balkanskih zemalja koje su u europskoj čekaonici Albaniju, Kosovo, Makedoniju, Crnu Goru, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. U političkoj arhitekturi „Berlinskog procesa“ Njemačka i Francuska predstavljaju glavne stupove Europske unije, a Italija i Austrija predstavljaju zainteresirane posrednike. Hrvatska i Slovenija, kao članice bivše balkanske federacije u čitavoj stvari imaju zadatak pružanja pomoći balkanskim zemalja na putu u Europsku uniju.

Da bi se izbjeglo ponavljanje slučaja kada je Slovenija svoje članstvo u Europskoj uniji iskoristila da bi iznudila ustupke od Hrvatske u osjetljivom pograničnom sporu oko Piranskog zaljeva, na Bečkom summitu 2015. je stvorena deklaracija čiji je posredni cilj spriječiti da Hrvatska, ali i Rumunjska i Bugarska, iskoriste svoje članstvo u Europskoj uniji kako bi od Srbije iznudile ustupke u teritorijalnim sporovima.

Zato ne treba čuditi što najnovije istraživanje utjecajnog Europskog centra za političke studije, objavljeno u srpnju 2017., ističe kako "sukob Hrvatske i Slovenije u kojem Hrvatska odbija prihvatiti presudu Arbitražnog suda o pomorskoj granici u Piranskom zaljevu, nije baš dobar primjer za regiju“. Isto kao i "neriješeni sporovi Hrvatske sa ostalim zapadnobalkanskim susjedima“.

'Neposlušna' Kolinda


Iz ovakve pažljivo složene računice Angele Merkel nedavno je, u društvu američkog predsjednika Donalda Trumpa i poljskog predsjednika Andrzeja Dude, iskoračila "neposlušna" hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, jasno i otvoreno se zalažući za srednjoeuropsku inicijativu "Tri mora".

Ako je vjerovati onome što piše ugledni The Economist, službeni Berlin je čitavu stvar zabrinuto gledao kao "pokušaj podjele Europe i slabljenja utjecaja Njemačke na njene susjede." Također, sasvim u skladu sa filozofijom Angele Merkel, službeni Berlin još uvijek razmišlja što će po tom pitanju reći ili učiniti.

No, kakav god bio rezultat njene majstorske šutnje, Angela Merkel će u ovom slučaju vjerojatno uzeti u obzir pragmatični savjet The Economista i pomiriti s činjenicom da joj je Donald Trump, usprkos osobnom i političkom animozitetu, nezamjenjiv saveznik, jer ni Njemačka ni ujedinjena Europa ne posjeduju vojnu silu potrebnu da bi se uspješno igralo na pozornici svjetske politike. To bi moglo značiti da "neposluh" hrvatske predsjednice ima solidno vanjsko-političko zaleđe. Zato će biti zanimljivo vidjeti daljnji razvoj događaja. Hoće li hrvatska politika, na sličan način na kako je to godinama činila Slovenija, pod krinkom europejstva nastojati zaštiti svoje nacionalne interese na Balkanu.

Ili će možda postupiti po nježnom diktatu Angele Merkel i "Berlinskog procesa" i bezuvjetno i poslušno podržati politiku širenja Europske unije na balkansko susjedstvo, potvrđujući time ulogu Njemačke, kao "dobrog hegemona" Europe.

 

Naslovnica Svijet