Novosti Svijet

misteriozne postrojbe

Novi svjetski rat već traje i vodi ga nova elitna vojska cyber-ratnika: njihovi napadi mogu imati nezamislive posljedice, a nitko to ne zna bolje od - Estonaca

misteriozne postrojbe

Želeći prisiliti Hrvatsku da prihvati rezultate arbitraže oko Piranskog zaljeva, slovenska vlada je nakon godinu dana čekanja započela cyber-rat. U tom ratu su njezini hakeri, vjerojatno uz diskretnu pomoć Rusije, prizemljili upravo obnovljene hrvatske zračne snage. Iako je Hrvatska Sloveniju odmah optužila za agresiju, po važećem međunarodnom ratnom pravu takvo je nešto bilo vrlo teško dokazati, pa su slovenski cyber-ratnici nesmetano nastavili svoje napade. Nakon što su uspješno blokirali i hrvatski sustav civilnog zrakoplovstva te sustav opskrbe električnom energijom, Vlada u Zagrebu je popustila pred pritiskom cyber-rata i pristala priznati rezultate arbitraže, odnosno Sloveniji ustupiti najveći dio Piranskog zaljeva...

Iako će ovo hipotetičko novinsko izvješće, "skrojeno" na osnovi najnovijih istraživanja Davida Whethema, vojnog eksperta s Kraljevskog koledža u Londonu, mnogima izgledati kao neuspjela politička šala, ono u svojoj pozadini krije nimalo šaljivu budućnost cyber-ratovanja. Da je tome zaista tako pokazuje opširna priča ruskim cyber-napadima na Ameriku koju je u najnovijem broju donio ugledni časopis "Time".

Kako pišu američki investitori, ruska vojno-obavještajna služba je, preko hakerske grupe zanimljivog imena "Maštoviti medo", napravila veliku pomutnju u lanjskim američkim predsjedničkim izborima. Prema raspoloživim podacima, ruski hakeri su iz kompjutoriziranog američkog izbornog sustava pokušali ukrasti i zloupotrijebiti otprilike 15 milijuna glasačkih listića, a sve s ciljem da pokušaju utjecati na rezultate izbora ili barem kompromitiraju demokratski sustav kojim se Amerikanci toliko ponose.

Pad povjerenja u izborni proces

Zato ne čudi da je ovaj napad ruskih hakera, koji je bio nastavak napada koji rastućim intenzitetom traju zadnjih desetak godina, uoči američkih predsjedničkih izbora 2016. izazvao opsadno stanje u Bijeloj kući. Tadašnji predsjednik Barack Obama mobilizirao je čelnike CIA, NSA i vodeće informatičko-obavještajne stručnjake koji su napeto nadgledali tijek, ionako kontroverznih, izbora.

Iako je u saveznim državama Utah, Colorado, Wisconsin, Pennsylvania i Michigan bilo dojava o nepravilnosti, odnosno o mogućem "petljanju" ruskih hakera Obama je službeno objavio kako izbori "vjerno izražavaju volju američkog naroda“ odnosno da su bili "fer i slobodni, čak i kad je u pitanju cyber-sigurnost". Ipak, sjenu na Obamin opitmizam bacaju rezultati Gallupove ankete s kraja 2016. koja je pokazala da je povjerenje Amerikanaca u regularnost izbornog procesa palo na manje od jedne trećine, odnosno samo je 30 posto ispitanika povjerovalo Obaminim riječima.

Istovremeno, istraga američkih cyber-obavještajaca je pokazala kako su ruski hakeri postali sve drskiji, odnosno da su dosadašnji upadi zapravo bili obavještajna priprema za neke buduće američke izbore kada će ruski hakeri svoj upad možda snimiti i objaviti na YouTube kanalu, razotkrivajući tako pred licem svijeta svu ranjivost američkih demokratskih institucija.

Još veću opasnost, smatra Time, predstavlja činjenica da su američki cyber-obavještajci zaustavili tek "najtrapavije napore" ruskih hakera, koji inače pripadaju u skupinu najopasnijih cyber-ratnika u svijetu. To bi moglo značiti da je većina ruskih hakerskih napada protiv američke demokracije prošla neopaženo, što bi za Donalda Trumpa i njegove ljude trebalo biti ozbiljan razlog za brigu. To više što je Amerika pretrpjela obavještajne cyber-udare s Dalekog istoka, iz Kine, čiji su hakeri provalili tajne revolucionarnog američko-britanskog lovačkog zrakopolova F-35, te tajne nanoštita koji bi trebao donijeti revolucionarnu zaštitu vojnicima na bojištu.

Kineski potencijali

Naime, želeći se pod svaku cijenu održati na vlasti u Kini, ali i održati međunarodni prestiž zemlje, tamošnja je komunistička partija pored klasične vojske od nekoliko milijuna vojnika, organizirala ogromni informacijsko-tehnološki kompleks koji se temelji na upotrebi svemirskih satelita, pomorskih vojnih i civilnih snaga i korištenju klasične zemaljske internetske mreže. Svemu ovome valja dodati ogromna ulaganja u informacijsku tehnologiju, zbog čega kineski cyber-ratnici mogu nadzirati zemlju, zrak i more te doprijeti do najskrivenijih zakutaka Zemlje i svemira.

U tom smislu, iako Kina najpozornije motri svoje susjedstvo, Tajvan, Koreju, Južno kinesko more i Indiju, čiji su informacijski i svemirski resursi najviše stradali od udara kineskih cyber-ratnika, čitav je svijet, pa s time i Hrvatska, kao dio zapadnog svijeta, i američka saveznica, potencijalno izložena kineskim udarima.

Elitna snaga tih kineskih cyber-udara misteriozna je postrojba, br. 1389, koja protivnicima često izgleda kao jedna od brojnih hakerskih skupina koja djeluje u globalnom cyber-prostoru koji obuhvaća oko tri milijarde korisnika i stotine bilijuna podataka.

Zbog ovako uspješne mimikrije, postrojba br. 61389, koju vjerojatno čine vrhunski obučeni cyber-ratnici, podložni strogoj vojnoj disciplini, još je opasnija jer na prvi pogled nije očito da iza nje stoji ogromni kineski vojno-informacijski kompleks koji dominira svijetom.

Naravno, Amerika u čitavoj stvari nije žrtva i pasivni promatrač, nego velesila s vlastitom strategijom i taktikom cyber-rata.
Iz američke perspektive opasnost ne prijeti samo od Rusije i Kine, nego i od brojnih, manje-više, nezavisnih skupina cyber-ratnika, među kojima je svakako najzanimljivija Elektronička vojska Sirije čiji napadi su, prije nego su zaustavljeni, na tri dana srušili stranicu New York Timesa. Iz američke perspektive opasnim izgleda i projekt Wikileaks te tajnovita skupina poznata Anonymus, koja je čak i službeno objavila rat američkoj vladi. Zato su, želeći upozoriti na opasnost od cyber-rata, vrhunski američki cyber stručnjaci organizirali strogo povjerljive kompjutorske ratne igre u kojima je bjelodano postalo jasno da je cyber-napadom lako moguće srušiti električnu mrežu New Yorka, što znači da neprijateljski cyber-rat može imati nesagledive posljedice.

Zato ne čudi što u najnovije vrijeme mediji predsjednika Trumpa pozivaju da osnuje posebno ministarstvo cyber-rata koje bi objedinilo djelatnost nekoliko vojnih i civilnih agencija i tako ojačalo sigurnost Amerike u nadolazećem vremenu u kojem će cyber-rat postati realna opasnost. To više što se cyber-rat već godinama izučava na američkim sveučilištima i što pravni stručnjaci pišu pravila novog načina ratovanja koje će oblikovati naš život tijekom sljedećih desetak godina.

Na udaru i nuklearke

Kako sad stoje stvari, cyber-ratnici će u bliskoj budućnosti vjerojatno postati opasni špijuni, saboteri, pa čak i ubojice, na sličan način kako su to bili razni ratnici iz prošlosti. Ipak imat će i razrađeni ratnički kodeks koji će im nalagati da u cyber-prostoru ne napadaju civile, koji internet koriste za zabavu, druženje i druge mirnodopske aktivnosti.

Opasnu školu budućeg cyber-rata među prvima su, 2007., temeljito izučili Estonci koji su, zbog micanja spomenika ruskoj "oslobodilačkoj" vojsci pretrpjeli cyber-udar domaće ruske manjine, ali i Moskve, zbog čega je zemlja nekoliko tjedana bila informacijski odsječena od svijeta. Iako ovaj napad nije donio ozbiljnije materijalne štete, postalo je jasno da se u pravom cyber-ratu može dogoditi potpuna blokada sustava važnih za normalno odvijanje života, kao što su električna ili prometna mreža.

Nezamislive posljedice može imati destruktivni cyber-napad sličan akciji "Noćni zmaj" kojom je, vjeruje se, Kina u svrhu industrijske špijunaže, 2008. uspjela doći do povjerljivih podataka američkih i europskih naftnih kompanija. Ili možda neprijateljski napad sličan napadu na nuklearna postrojenja u Iranu koji su virusom Stuxnet, 2009. vjerojatno izveli Amerikanci i Izraelci.

U realnom svijetu zamislivo je da jedan takav neprijateljski napad zaustavi hladnjake neke nuklearne elektrane, što može dovesti do curenja radijacije i kataklizme, slične onoj koja se 2011. dogodila u Fukušimi u Japanu kada je stradalo oko 1000 ljudi i kada se dogodila teška ekološka katastrofa.

Još se realnijim čini ponavljanje scenarija iz 2007., kada su Izraelci cyber-napadom prizemljili sirijsko zrakoplovstvo i onemogućili djelovanje protuzračnih raketa.

Potaknuti svime ovime Estonci su, uz pomoć Amerikanaca, postali jedni od najsposobnijih cyber-ratnika na svijetu. Zato će se ova mala nacija, na krajnjem rubu zapadnog svijeta, koja broji tek oko 1,3 milijuna stanovnika i koja je teritorijem za petinu manja od Hrvatske, lakše nositi s izazovima cyber-ratovanja budućnosti.

Ratovanja koje vjerojatno neće uključivati klasični vojni sukob, ali koji može imati puno gore posljedice nego hipotetični cyber-rat Slovenije i Hrvatske s početka ovog teksta.

 

Naslovnica Svijet