Nikada neću zaboraviti one plamenove koji su zauvijek spalili moju vjeru. Nikada neću zaboraviti onu noćnu tišinu koja me je za vječnost lišila želje da živim. Nikada neću zaboraviti one trenutke koji su umorili moga Boga i moju dušu, i moje snove što su poprimili lice pustinje. Nikada neću zaboraviti, makar bio osuđen živjeti dugo kao sam Bog. Nikada. Noć, Elie Wiesel
Bio je jedini koji se odvojio od ostalih. Nije imao suze u očima. Samo zastavu kojom se ogrnuo, valjda u pokušaju da ga tanki bijelo-plavi poliester i na njega aplicirana Davidova zvijezda zaštite od zla. Auschwitz očito nije bio onakav kakvim ga je zamišljao.
Mladić od kojih dvadesetak godina znao je dosta o užasima Holokausta. Škole u Izraelu čuvaju uspomenu na Židove likvidirane u najveć...