Novosti Hrvatska

apsurd u ZEMLJi NEZNANJA

Pola učenika plaća tisuće kuna za repeticije, a država nastavnicima zabranjuje da dodatno rade s djecom: 'Dajemo milijarde za borbenu eskadrilu, a na obrazovanju se štedi, to je pedagoški zločin!'

apsurd u ZEMLJi NEZNANJA

Prisiljeni ste plaćati instrukcije, spremni ste "iskeširati" stotine, a ako je državna matura u pitanju, i tisuće dodatnih kuna da bi se vašem djetetu razbistrilo prezahtjevno gradivo. Možda bi nastavnici i učitelji u školama još i pomogli, ali, vjerovali ili ne, država im je u jednom segmentu dobrano vezala ruke. Prosvjetni su proračuni tako sebi uštedjeli, a roditelji pomoć u učenju za svoju djecu moraju tražiti izvan obrazovnih ustanova.

Riječ je o dopunskoj nastavi, a ništa bolje nije ni s dodatnom, onom za koju se kunemo da se kroz nju brinemo o našim malim i velikim genijalcima.

Nema ministra koji se tijekom svoga mandata nije zgražao nad sivom zonom instrukcija, ali isto tako ni onoga koji bi, barem u zadnjih nekoliko godina, posegnuo u izmjene dvaju gotovo skandaloznih pravilnika koji reguliraju normu rada prosvjetnih djelatnika. Dakle, ako ste se pitali zašto škole same ne organiziraju dovoljno dopunske nastave za slabije učenike, ili više dodatne za nadarene, odgovor je sljedeći: ne samo što nije obvezna, nego je broj tih sati i u osnovnim i srednjim školama ograničen "pripadajućim" pravilnicima. I nije problem što je ograničen, svi mi imamo propisanu radnu satnicu, nego su toliko nelogični da u nekim školama ni ne mogu provoditi takve oblike nastave tijekom godine. Iza svega se, ne dvoje naši sugovornici, zapravo krije jednostavna računica prosvjetnih vlasti: ako bi premašili zadanu satnicu, nastavnicima bi takav rad morao biti tretiran kao prekovremeni i trebalo bi ga dodatno platiti, a država za to ili nema novca ili ga ne želi plaćati.

Tako Pravilnik o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi iz 2010. godine kaže kako "ukupan broj sati dodatne i dopunske nastave ne može biti veći od broja razrednih odjela u srednjoškolskoj ustanovi, s tim da jedan nastavnik može izvoditi najviše četiri sata tjedno dopunske ili dodatne nastave". Drugim riječima, ako je u nekoj školi 20 odjeljenja, ukupan broj svih sati dopunske i dodatne nastave iz svih predmeta za koje se održava u toj školi ne smije ukupno premašiti 20 sati tjedno, što je nerijetko dovoljno za jedan sat dopunske nastave po predmetu (a što je s dodatnom?). Što će tek biti kada porazna demografska situacija još više sreže broj odjeljenja?

– To rješenje treba promatrati u kontekstu restrikcija koje su se tih godina provodile u svim javnim službama, pa tako i obrazovanju. Međutim, neshvatljivo je da država na tome štedi sada kada je, prema svim pokazateljima, izišla iz krize. Dajemo milijarde kuna za borbenu eskadrilu, a kada treba pomoći djeci, onda se ništa ne mijenja. To je pedagoški zločin! – oštar je Željko Stipić, predsjednik školskog sindikata "Preporod".

Naime, ni aktualna prosvjetna administracija nije pokazala veliku volju da ovdje bilo što mijenja: u sklopu pregovora koji se upravo vode o izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, predlaže tek terminološku izmjenu "dopunskog rada" u "produžnu nastavu".

Riječ je o sljedećem: prije dvije godine, u vrijeme tadašnjeg obrazovnog ministra Vedrana Mornara, zakon je izmijenjen na način da su učenici s najviše dvije zaključene jedinice na kraju školske godine, umjesto na popravni ispit, bili upućeni na takozvani dopunski rad koji traje između deset i 25 sati nakon završetka školske godine. Ne treba naglašavati kako nastavnici za taj rad nisu bili dodatno plaćeni.

Taj se model "popravljanja" slabijih đaka nije baš pokazao uspješnim, nastavnička su vijeća mahom donosila odluku da dopunski rad traje minimalnih deset sati jer je bilo za očekivati da oni učenici koji tijekom cijele godine nisu uspjeli ili nisu željeli svladati određeno gradivo teško to mogu nadoknaditi u samo desetak sati nakon završetka nastave.

Sindikati su uporno ponavljali kako dopunsku nastavu treba ojačati tijekom cijele godine, a ne svu pomoć svesti na tih nekoliko sati na kraju školske godine, te izmijeniti sporne pravilnike. No sve promjene koje im u tom smislu sada nudi ekipa iz Ministarstva znanosti i obrazovanja sastoji se u povratku "produžne nastave" umjesto "dopunskog rada", ali se oblik i opseg ne mijenjaju. Samo se "legalizira" da će taj rad biti tretiran kao redoviti i, naravno, neplaćen.

– Naš je zahtjev unutar radne skupine da se ukine produžna nastava i vrate ljetni i jesenski ispitni rok, a u srednjim školama makne ograničenje sati dopunske nastave te se nastavničkim vijećima i školama prepusti da sami kvalitetno urede takav oblik pomoći učenicima. Takav je stav 80 posto nastavnika od njih 2,5 tisuća, koliko ih je sudjelovalo u našoj anketi. Dopunska i dodatna nastava trebaju se organizirati tijekom cijele godine, tretirati se kao redoviti rad do pune norme, a sve iznad toga kao prekovremeni rad koji mora biti plaćen – ističe Branimir Mihalinec, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama, koji će tijekom javne rasprave o predloženim zakonskim izmjenama pozvati prosvjetare da se usprotive prijedlogu Ministarstva.

Dodajmo da ništa bolje stanje nije ni u osnovnim školama. Taj pravilnik predviđa da dopunska te dodatna nastava traju po jedan sat tjedno u nižim razredima, dok u predmetnoj nastavi (viši razredi) ona uopće ne ulazi u normu redovite nastave, koja, na primjer, za nastavu matematike iznosi 20 sati tjedno, što znači da se ne uračunava u satnicu za puno radno vrijeme. Eventualno se može provesti kroz maksimalno dva sata dodatnih zaduženja tjedno, ali i to je, kažu u školama, zamršeno.

Loša matematika

Matematika je jedan od predmeta zbog kojih djeca najčešće odlaze na instrukcije, no kako ni dopunska ni dodatna nastava u osnovnim školama nastavnicima ne ulaze u punu normu, oni koji ne mogu ostvariti punu satnicu u jednoj školi prije će se okrenuti odrađivanju potrebnih sati u drugoj školi nego vrijeme "trošiti" na pomoć slabijim učenicima.

– Nastavnici matematike često moraju raditi u dvije škole, a poznajem kolega iz drugih predmeta koji rade u četiri škole pa dopunsku nastavu nije lako organizirati. Imamo puno nastavnika koji volontiraju, žao im je djece. Posebno je teško ako u jednoj školi postoji samo jedan nastavnik određenog predmeta ili kad nastavniku na dopunsku dolaze djeca kojima on ne predaje. Matematika je specifičan predmet, djecu trebaš dobro poznavati da bi im pomogao. Sve ovo šalje vrlo lošu poruku – kaže profesorica matematike iz zagrebačke Osnovne škole "S.S. Kranjčević" Tanja Soucie, voditeljica nastavne sekcije Hrvatskog matematičkog društva.

Pola učenika na instrukcijama

Iako se često spominju milijunski iznosi koji se vrte u biznisu s instrukcijama, stvarnim razmjerima rada u toj sivoj zoni zapravo je teško ući u trag. Danas postoje brojne udruge, centri, učilišta koji posve legalno daju dodatne poduke iz pojedinih predmeta, dok se "na crno" sat instrukcija plaća obično od 40 do stotinu kuna, a na internetu se može pronaći i cijena od 200 kuna po satu!

Znanstvenici Instituta za društvena istraživanja (IDI) iz Zagreba Zrinka Ristić Dedić i Boris Jokić u istraživanju iz 2014. godine u zagrebačkim osnovnim školama došli su do podatka da privatne instrukcije uzima gotovo polovina učenika osmih razreda osnovnih škola (oko 45 posto), čak i odlični učenici. Prijašnja istraživanja IDI-ja pokazala su da to čini i 56 posto gimnazijalaca u prva dva razreda srednje škole te maturanti.

 

Naslovnica Hrvatska