Novosti Hrvatska

prijatelji stari, gdje ste?!

Dosje DIOKI: parcele na bubnju, 'Ćaćine' pare u Švicarskoj

prijatelji stari, gdje ste?!

Za 20. rujna na zagrebačkom Trgovačkom sudu zakazana je najveća dražba nekretnina jedne tvrtke u stečaju otkako se takav način prodaje primjenjuje na tom, a zacijelo i na svim ostalim sudovima u Hrvatskoj.

U ponudi će biti 16 parcela propalog DIOKI-ja, bivšeg vlasnika i posrnulog riječkog tajkunaRoberta Ježića, čiju je ukupnu vrijednost sud procijenio na 198 milijuna kuna.

- Nekretnine se ne mogu prodati za nižu vrijednost od one koja je utvrđena - stoji u oglasu Trgovačkog suda, koji će zasigurno, na ročištima što će uslijediti nakon rujanskog, ipak morati sniziti cijene DIOKI-ijevih nekretnina. Takva je, koliko se može čuti od poznavatelja stanja na tržištu nekretnina, trenutna potražnja za zemljištem i zgradama koje nisu na najatraktivnijoj poziciji.

A DIOKI, nekoć jedan od naših najvećih izvoznika koji je u svojim boljim godinama znao izvesti plastičnih masa i kemikalija u vrijednosti milijardu i pol kuna, nalazi se na istočnom ulazu u Zagreb, u industrijskoj zoni Žitnjak, gdje su nekoć brojne tvornice, polako, ali sigurno, istisnuli i zamijenili trgovački centri. No, i trgovački centri došli su do nekog svog "plafona".

Neki su, u međuvremenu, smješteni baš pokraj DIOKI-ja, poput Fižulićeve "Magme" i "Mandija", i propali.
Parcele DIOKI-ja oglašene na prodaju, prema podacima koje smo utvrdili, prostiru se na čak 800 tisuća metara kvadratnih. Za najveću među njima Trgovački sud traži 65 milijuna kuna.

Banke traže svoje

Kada je devedesetih godina prošlog stoljeća tvrtka išla u pretvorbu i privatizaciju, vrijednost nekretnina procijenjena je na 50 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, no u međuvremenu je i vrijednost zemljišta i vrijednost tvrtke rasla, pa padala.

Sam DIOKI procijenjen je u pretvorbi na dvije milijarde kuna. Riječ je, inače, o tvornici iz nekadašnjeg petrokemijskog kompleksa Ine, kompleksa koji je nakon demokratskih promjena 1990. godine rasturen kako bi se tvornice lakše mogle privatizirati, a i sama Ina svesti na naftni biznis.

Do čega je cijela zamisao dovela, jasno se vidi danas, kako na primjeru Ine, tako i DIOKI-ja.Sve ponuđene nekretnine DIOKI-ja opterećene su tzv. razlučnim pravima banaka kojima je tvornica ostala dužna oko 900 milijuna kuna. Banke koje sada nastoje povratiti barem dio uloženog novca su, među ostalima, Zagrebačka, Karlovačka, Raiffeisenbank i državna Hrvatska banka za obnovu i razvoj.

I DIOKI u stečaju, međutim, ima potraživanja. Čak 500 milijuna kuna prijavio je u predstečajnoj nagodbi tvrtke DINA Petrokemija iz Omišlja, čiji je nekoć DIOKI bio stopostotni vlasnik. Omišaljski kompleks nekadašnjeg DIOKI-ja godinama je figurirao kao lokacija za budući LNG terminal, strateški projekt dobave ukapljenog plina koji se čeka već godinama.

Posrnule kompanije na Žitnjaku i u Omišlju kontrolirao je na vrhuncu poduzetničke moći Robert Ježić, koji se DIOKI-ja, a onda i DINE Petrokemije dokopao 2004. nakon kuponske privatizacije u kojoj su privatizacijski investicijski fondovi postali većinski vlasnici DIOKI-ja.

I država je prodavala dionice Ježiću, koji je nakon kompleksa na Žitnjaku i u Omišlju, kupio i riječki "Novi list", a istodobno je vodio i NK Rijeku.

Streloviti Ježićev uspon već u vrijeme kada se događao pripisivao se njegovu prijateljstvu sIvom Sanaderom. Kada je 2009. uslijedio Sanaderov politički pad, a zatim i kazneni progon, na vrhu popisa ljudi koje je USKOK obrađivao istražujući porijeklo Sanaderove imovine našao se upravo Ježić.

Što je nakon istražnog "šarafljenja" Ježića slijedilo, dobro je poznato. Tajkun se nagodio s USKOK-om tereteći Sanadera, obećao je u državni proračun uplatiti prvo deset milijuna eura, pa onda pet milijuna eura namijenjenih, kako je tvrdio, za mito Sanaderu.

Do danas Ježić nije uplatio ništa, živi u Švicarskoj, u Zugu, gdje je registrirana tvrtka DIOKI Holding. Tempi passati, rekli bi Talijani, za čije je bogatije pripadnike Robert Ježić u mladim danima radio kao skiper.

Naslovnica Hrvatska