Novosti Hrvatska

Blamaža u HNK

Kako se Kolinda utopila u 'Labuđem jezeru': Od pljuske koju je kulturnjacima odvalila sebično im otimajući zasluženi pljesak, puno više zabrinjava jedna druga činjenica

Blamaža u HNK

"Bila sam dijete prirode. Vješto se penjala po stablima, kopala zemunice, trčala po pustim poljima dok je vjetar šibao moje lice, uvijek zarumenjeno od sunca ili vjetra. Pomalo dječački mogla sam se popeti na svako stablo, ljuljajući se nad bistrinom Rječine, puštajući se bez straha u hladnu, duboku vodu, izranjajući i hvatajući zrak u plućima i plavetnilo neba u oku."
Zacijelo se sjećate, ove zanesene retke svojedobno je zapisala Kolinda Grabar-Kitarović i objavila ih na mrežnoj stranici predsjednik.hr.

Vješta penjačica

U međuvremenu vješta je penjačica uspjela dosegnuti vrhunce o kojima kao mala djevojčica nije mogla ni sanjati. Na primjer, zadnjih se nekoliko mjeseci serijom gafova i provala - koje marljivo ispaljuje na dnevnoj bazi - popela na glavu čitavoj javnosti.
Ni to joj, međutim, nije bilo dosta, pa je u petak navečer pred sebe postavila novi izazov: popeti se na pozornicu zagrebačkog HNK i oteti zaslužene aplauze baletnim umjetnicima nakon premijere "Labuđeg jezera".

Tko misli da se radi o lako izvedivom pothvatu, grdno se vara. Jer, on je, u najmanju ruku, dvostruko zahtjevan. Prije svega, treba puno volje, truda i spretnosti da bi se čeljade od svečane lože tako brzo uspjelo probiti na scenu, čak i ako može računati na stručnu pomoć i poguranac u izvedbi tjelohranitelja.

No, ta pustolovina iziskuje i jedno sasvim rijetko svojstvo: moraš zaista patiti od narcističkog poremećaja ličnosti da bi povjerovao kako pljesak i cvijeće ne pripadaju plesačima, solistima i čitavom ansamblu koji je u predstavu uložio svoje godinama mukotrpno brušene talente, nego tebi.

Ova zagrebačka premijera "Labuđeg jezera" ući će u povijest – i to, bojim se, ne samo nacionalnu – kao baletna večer bez presedana, koja je uspjela izazvati zaista nezapamćen medijski interes. No, umjesto o koreografiji Vladimira Malakhova i sjajnim nastupima solista, dan kasnije pričalo se samo o velikom finalu rasplesane soareje i roli koju je odigrala predsjednica uživljena u ulogu kazališne dive (ili možda voljenog vođe), očajnički hlepeći za aplauzom i ljubavlju publike.

Gospođa koja voli docirati tupavim žurnalistima i učiti ih kako se uređuju novine, uspjela je tako vječito marginaliziranu kulturu dovesti na udarnu, treću stranicu. Premda bi bilo kudikamo bolje da nas je poštedila truda, jer se ovom gestom umjetnosti i umjetnicima samo narugala.

Princeza bez tijare

No, čak ni to nije najveće zlo. Puno više od pljuske koju je kulturnjacima odvalila otimajući im pljesak, mene zabrinjava nešto drugo. Ne znam kako vi, ali ja se fakat plašim imati predsjednicu koja je toliko cijepljena od osjećaja za realnost da svaku svakcijatu priliku koristi samo da bi se producirala kao Barbie princeza bez tijare.

To prije što nema Kena da je makar malo prikoči.

Naslovnica Hrvatska