- Ne mogu vjerovati! Ne mogu vjerovati da sam konačno otkrio počinitelja! I to nakon deset godina, baš na desetu godišnjicu... – zadovoljno se nagnuo na stol policajac i pogledao prema Robertu. On je još uvijek sjedio udobno zavaljen u široku sjedalicu i bez treptanja zurio ispred sebe u bijeli zid. Okrenuo se prema policajcu tek kad je ponovio "ne mogu vjerovati da sam konačno otkrio počinitelja..."
- Da, da... – izustio je Robert stidljivo okrećući glavu prema njemu. Ravnodušno je pogledao u monitor na kojem su poskakivale plave, zelene, ljubičaste i crvene krivulje.
- Uređaj mi govori da ste vi odgovorni – hladno mu odvrati policajac, bez imalo trijumfalizma u glasu.
Robert više nije gledao u monitor, opet se nijemo okrenuo prema zidu. Ona početna nervoza, koja je prisutna ...
