Šta će Tsipras i Varoufakis, oni su salonski ljevičari! – prisluškujem nekidan u kafiću razgovor dvojice geopolitičara amatera za susjednim stolom.
Pa se nešto mislim: kako bi to trebali izgledati izvansalonski ljevičari? Da se grčki premijer nakitio redenicima municije i s mitraljezom na ramenu uputio u Bruxelles, bi li mu dotična gospoda zapljeskala? Ili to oni možda žele reći kako autentičnim ljevičarem ne može postati nitko iz dobrostojeće obitelji, jer se političke opcije ne biraju slobodnom voljom nego zapravo stječu samim činom rođenja?
- Ma on su obični amateri! – s jednakim je gađenjem dometnuo drugi analitičar nad šalicom espressa. Fakat jesu, nevoljko se u mislima usuglašavam. Ali tko su onda profesionalci?
Valjda časni muževi iz obitelji Papandre...
Pa se nešto mislim: kako bi to trebali izgledati izvansalonski ljevičari? Da se grčki premijer nakitio redenicima municije i s mitraljezom na ramenu uputio u Bruxelles, bi li mu dotična gospoda zapljeskala? Ili to oni možda žele reći kako autentičnim ljevičarem ne može postati nitko iz dobrostojeće obitelji, jer se političke opcije ne biraju slobodnom voljom nego zapravo stječu samim činom rođenja?
- Ma on su obični amateri! – s jednakim je gađenjem dometnuo drugi analitičar nad šalicom espressa. Fakat jesu, nevoljko se u mislima usuglašavam. Ali tko su onda profesionalci?
Valjda časni muževi iz obitelji Papandre...
