Od svih povijesnih analiza, pregleda i udžbenika, redovito natopljenih ovom ili onom ideologijom, bolje, uvjerljivije, poštenije i objektivnije govori knjiga Branka Škare “Idealisti siju, lukavi žanju - sjećanje jednog radićevca na 20. stoljeće” (Matica hrvatska, Ogranak Imotski, Zagreb 2012.).
Autor je, za kojega sam kao i za njegovu pokojnu Lenku sentimentalno vezan (kod njega sam maturirao, a ona me učila gramatici), bio dugogodišnji profesor filozofije i direktor imotske gimnazije, odakle je najuren sedamdesetih zbog sudjelovanja u “maspoku”, nakon čega se zaposlio u Zagrebu i početkom devedesetih opet postao ravnateljem jedne srednje škole.
Knjiga Branka Škare biografija je njegova oca Stanka Škare u formi razgovora sina s mrtvim ocem dvadesetak godina nakon smrti...
Autor je, za kojega sam kao i za njegovu pokojnu Lenku sentimentalno vezan (kod njega sam maturirao, a ona me učila gramatici), bio dugogodišnji profesor filozofije i direktor imotske gimnazije, odakle je najuren sedamdesetih zbog sudjelovanja u “maspoku”, nakon čega se zaposlio u Zagrebu i početkom devedesetih opet postao ravnateljem jedne srednje škole.
Knjiga Branka Škare biografija je njegova oca Stanka Škare u formi razgovora sina s mrtvim ocem dvadesetak godina nakon smrti...