Relativno mladi hrvatski premijer Zoran Milanović svojim je nastupnim, odmjerenim i uravnoteženim govorima, trudeći se govoriti u ime cijele nacije, a ne samo onih koji su za njega glasovali, uspio otupiti unaprijed zašiljena koplja.
Njegov će, međutim, problem u tom nastojanju biti društvo koje ga okružuje, tako da Milanović djeluje pomalo kao janje među vukovima, prisiljen već u ovom kratkom roku tumačiti, ublažavati ili korigirati ono što su njegovi ministri izjavili i najavili.
Ako su ljudi oko Ive Sanadera nepunih osam godina bili samo nijemi svjedoci njegove neprikosnovene vlasti i prljavih poslova, nojevi koji su zabijali glavu u pijesak, koji ništa nisu čuli ni vidjeli, pa ni slutili, progledavši tek onda kad je njihov veliki šef potonuo u živom novcu, onda su ljudi...
