Novosti Biznis

sestrice u raljama birokracije

Ogorčeni Vicenco Blagaić: Mjesečno gubim 70 tisuća eura! Sve sam uložio u odličnu investicijsku priču, a zapela je iz potpuno suludog razloga

sestrice u raljama birokracije

Deset godina života, sve što imam i što ću tek imati, uložio i založio sam u ovaj projekt, stvorio odličnu investicijsku priču tešku milijarde kuna i još uvijek se mučim s državnim činovnicima i ovisim o pojedincu bez osjećaja za stvaranje nove vrijednosti, kojemu mjesec i godina jednako vrijede.

Tako svoju poduzetničku avanturu rezimira Vicenco Blagaić. Ne odaje pritom razočaranog, još manje izmorenog čovjeka, naprotiv, pršti energijom i optimizmom kao na samom početku. Siguran je, naime, da njegovom "hrvatskom snu" nije kraj, nego da je došao pred sam kraj dugih porođajnih muka.

U zahtjevan projekt ušao je relativno lako jer ga nisu shvaćali ozbiljno, a kad je postalo ozbiljno počeli su i problemi. Sve je to ipak prošlost u koju spada "borba" s bivšom ministricom Marinom Matulović Dropulić i teška sudska bitka s bankom, pa je danas ipak lakše gledati unaprijed, pregovarati s velikim ulagačima jer postoji još samo formalna prepreka - nedostaje tek jedan, temeljni, dokument.

Dok čeka, Blagaić ne gubi vrijeme. Dok smo dogovarali ovaj razgovor, pripremao se i za sudjelovanje na prestižnom Globalnom turističkom ekonomskom forumu u Macau, koji će otvoriti kineski premijer. Bit će jedan od istaknutih govornika koji će predstaviti svoju "Novu luksuznu turističku destinaciju u Europi – spremnu za gradnju".



Prestižni lokalitet "Tri sestrice" za početak realizacije trebao bi biti spreman do kraja ove godine, ako ne bude novih iznenađenja. Označit će ga potvrda o stjecanju vlasništva nad cjelokupnim zemljištem u prvoj Zoni projekta, pečat koji Blagaić (pre)dugo čeka jer se nikome nije žurilo obaviti tu formalnost. Zastalo je na Općinskom sudu u Dubrovniku.

- Prošle su dvije i pol godine od predaje zahtjeva, a predmet još nije riješen. Bez toga ne mogu ozbiljno krenuti u posao jer mogu ishodovati samo lokacijske, ali ne i građevinske dozvole. Riječ je o glavnoj parceli od 1,1 milijun kvadrata na kojoj se nalazi glavnina projekta.

Zašto je došlo do zastoja ako realnog problema više nema?
- Zemlju sam počeo kupovati krajem 2007. od ukupno 103 obitelji iz mjesta Doli. Samo 15 posto upisanih vlasnika bili su tada živi, pa je trebalo provesti na stotine ostavinskih rasprava za preostale suvlasnike. Ušao sam u nešto što se nitko nije usudio, preuzeo veliki rizik, otvorio ured u Dolima, zaposlio troje lokalnih ljudi, angažirao dva odvjetnička ureda.

Trebalo je doći do vlasništva nad minimalno 90 posto idealnih dijelova zemljišta da bi se sudskim putem moglo pokrenuti razvrgnuće suvlasničke zajednice. Uz veliku muku, krizu i sve probleme, uspio sam početkom 2015. uz pomoć nekoliko poslovnih partnera, koji su se priključili, doći do 94,5 posto suvlasničkog dijela nakon potpisanih 850 ugovora s nasljednicima ostatka od 103 obitelji. Sud je trebao riješiti preostalih 5,5 posto. Na to još čekamo.

Što je sud u te dvije i pol godine radio?
- Punih godinu i pol dana izgubljeno je na tehničkim detaljima, pripremi ročišta, imenovanju skrbnika nepoznatih preminulih suvlasnika, urudžbama, dostavi pošte... Išlo je jako sporo, ali nešto se ipak radilo. Nekoliko ročišta je propalo, tri su održana i krajem 2016. imenovan je sudski vještak koji je 21. siječnja ove godine konačno izišao na lokaciju zajedno sa sutkinjom i sa zadatkom da u roku 30 dana dostavi sudu procjenu zemljišta. I tu je zapelo.

Zašto?
- Sudski vještak je tek nakon 90 dana sudu dostavio procjenu vrijednosti zemljišta. U onih 60 dana koliko je kasnio, sutkinja koja je imala samo zaključiti raspravu otišla je na porodiljni dopust. Nakon toga trebalo je nekoliko mjeseci da novi sudac preuzme predmet. Predsjedniku suda smo dva puta uputili požurnicu i imali smo obećanje da će se postupak ubrzati. Iz Ministarstva pravosuđa, na traženje državne Agencije za investicije i konkurentnost, dva puta su se slale požurnice na sud. I ništa. Očekivali smo ročište prije ljeta, pa odmah u rujnu, i sad smo, evo, upravo dobili obavijest da je ročište zakazano tek u prosincu.



Radi li se uobičajenoj sporosti ili planskom otezanju?
- Na meni se lomi činjenica da dubrovačkom sudu dramatično nedostaje sudaca. Na zadnji natječaj za tri mjesta nitko se nije javio jer nije lako raditi u skupom Dubrovniku za istu plaću kao, primjerice, u Gospiću ili Požegi. Problem je i u tome što suca, zatrpanog predmetima, često nije briga za vrijednost predmeta i vrijeme koje se gubi. Naš hladni pogon mjesečno košta 70 tisuća eura (kamate bankama i troškovi).

Završno ročište koje je trebalo biti u travnju, sazvano je u prosincu. Izgubljeno je osam mjeseci. Tu je već nanesena direktna šteta od 560.000 eura, a gdje je indirektna za izgubljenu dobit i sve što je vezano za nepokretanje investicije? A mi stojimo i moramo čekati vezanih ruku.

S kakvim adutima?
- Imam u ruci potpisane predugovore s nekoliko velikih svjetskih investitora, s hotelskim operaterima, pisma namjere od dvije svjetske banke. Ne možemo aktivirati ove predugovore i dogovore jer preduvjet ozbiljne aktivnosti je vlasništvo zemljišta 1/1, da bi se mogla provesti parcelizacija i ishodovati građevinske dozvole.

Vidite li u svemu nekakvu urotu, prste politike, reket, traži li netko mito da pogura stvar?
- Ne. Nemamo velikih neprijatelja projekta, niti ozbiljnijih problema. Kočnice su rezultat sustava i bahatog činovničkog mentaliteta, koji ono što treba riješiti za mjesec dana rješava po godinu ili dvije dana. Imamo nevjerojatno iskustvo s HEP-ovom ispostavom Elektrojug od kojih je naš projektant, s idejnim projektom za pristupnu cestu, tražio posebne uvjete iz oblasti energetike od magistrale do naše lokacije projekta u Dolima. Iako zakon propisuje rok od 30 dana za dostavu traženih uvjeta, čekali smo na njih duže od 600 dana. Od 20. travnja 2015. do 12. prosinca 2016. godine.

Na svojoj sam koži osjetio koliko smo nespremni za ozbiljne investicije, kako funkcioniraju tijela državne uprave i fatalne državne tvrtke. Za jedan greenfield projekt treba napraviti 20 dugih i teških koraka kroz administraciju. Mi smo ih napravili 18 i još stojimo u mjestu. Kad smo dobili Županijski plan 2010. mislio sam gotovo je, a onda su stigle sačekuše jedna za drugom.

Za jednu dozvolu, recimo za pristupnu cestu, treba sakupiti 17 dokumenata, suglasnosti i odobrenja, za što nam je trebalo dvije i pol godine umjesto mjesec dana. Katastar je priča za sebe. Da bi se jedan geodetski elaborat ovjerio trebala je godina dana. A onda privedu šefa katastra zbog sumnje na korupciju, pa sve stane i nitko ništa ne radi.

U kojoj je zapravo fazi cijeli posao?
- Unatoč svim preprekama ovo je jedan od rijetkih velikih turističkih projekta u državi koji je došao do točke da bi se uskoro moglo početi graditi. Županijski plan je usvojen 2010., općinski plan dvije godine kasnije, a UPU 2013. godine, sve bez ijedne primjedbe u javnim raspravama. Nakon velike muke imamo i pravomoćnu lokacijsku dozvolu za pristupnu cestu, što je veliki problem investitora kod svih projekata, pa ćemo ovih dana predati i zahtjev za građevinsku dozvolu.

Imamo svjetske arhitekte koji su izradili master plan i sada projektiraju prvu fazu, među kojima mogu izdvojiti najpoznatijeg svjetskog golf arhitekta Jacka Niclausa koji je upravo završio idejno rješenje našeg golf terena, te Toma Wrighta(arhitekt hotela "Burj Al Arab" u Dubaiju) koji nam projektira prvi hotel i master plan zone uz marinu.

Sve je gotovo idealno ali sporost dijela administracije nas koči i muči. Ne shvaćaju da su oni tu radi nas. I treba li nas onda čuditi da ni jedna turistička greenfield investicija u Hrvatskoj nije dovršena? Nitko još nije započeo realizirati projekt ako je kretao od nule. Mi smo dogurali najdalje.

Što mogu učiniti investitori osim odustati?
- Nas nekoliko investitora u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji okupili smo se i pokrenuli osnivanje Udruge investitora u turizmu da bi se lakše zajedničkim snagama borili protiv dijela činovnika i nakaradnog sustava. Po nama, najveći grijeh politike je nečinjenje. Time se prepušta "raznim uhljebima" na najnižoj razini da rade što ih je volja. Oni opstruiraju, a viša razina to ne vidi i ne rješava. Ja nisam izoliran, imam i mnoge direktne kontakte na razini vlade.

Pola ministara je super, pola ih nema vremena za investitore, ali ne mogu reći da imamo ikakav problem s njima i Vladom. Neki su nešto počeli, nešto bi htjeli postići ali pitanje je koliko će imati volje i snage suprotstaviti se činovnicima. Evo, Golf Park Dubrovnik je pokrenuo arbitražu. Zar bih i ja i moji partneri sad trebali ići istim putem? Neću, ja sam borac i ja ću probleme riješiti na svoj način.

Ima li i pozitivnih iskustava u cijelom tom kaosu?
- Nije sve tako loše, ali nema sustava. Načelnik općine Dubrovačko primorje je odličan, ali on ne može pomoći kod državnih institucija poput suda, katastra, ureda za izdavanje dozvola, državnih tvrtki... Agencija za investicije i konkurentnost ima znanje i doista vrhunski kadar koji treba pohvaliti, ali ni oni ne mogu puno puta doći do ministara, u HEP-u ili Hrvatskim šumama čekaju sastanak i po nekoliko mjeseci. To je sve naopako postavljeno. Pojedinci u državnim tvrtkama kojima je prva riječ Hrvatska (elektroprivreda, šume, vode, ceste...) ponašaju se kao država u državi.

Osim toga, bio sam u uvjerenju da župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavićrazvojno razmišlja, ali pokazalo se da bi bio najsretniji da se u županiji ništa ne izgradi. Ovog ljeta na stranačkom internom sastanku s premijerom i suradnicima, manje-više je negativno govorio o svim privatnim investicijskim projektima u županiji. Za naš projekt je samo konstatirao: "Nema od toga ništa, to traje dugo, već deset godina". Župan koji zna za sve naše probleme i dobro zna da se u županiji nije ostvario ni jedan veliki projekt zbog birokratskih prepreka, umjesto da ispita zašto to tako dugo traje, da vidi gdje je i u kome je problem, lakonski referira premijeru kako od svega nema ništa jer predugo traje. To je mentalni sklop koji nije spreman riješiti probleme nego još širi negativnu, defetističku klimu.

Što bi Vlada trebala i mogla učiniti da se promijeni negativna investicijska klima i pogura ulaganja?
- Premijer bi morao ubrzati procese i tražiti od Agencije za investicije i konkurentnost, koja jedina zna sve o aktualnim ulaganjima, da vladi dostavi 10-20 najspremnijih velikih projekata u državi. Dakle, onih gdje je utrošen značajan novac, vrijeme za pripremu i koji su došli na korak do realizacije. Trebao bi pozvati te investitore na sastanak jednom mjesečno s užim kabinetom i bitnim ministrima čiji je resor važan da se vidi što je potrebno, gdje zapinje, te osobno kontrolirati i nadzirati rješavanje problema.

Kad se to napravi, ovoj će zemlji krenuti nabolje, jer to će značiti da su nam pokretanje investicija i projekti postali državni prioritet. Svim ozbiljnim investitorima država treba omogućiti "da se pliva nizvodno, a ne uzvodno ili uz vodopad"! U nekim sjevernim hrvatskim županijama se već sada "pliva nizvodno".
 

Uhljeb godine

Nakon teškog iskustva s administracijom odlučio sam zajedno s nekoliko drugih investitora u našoj produkciji pokrenuti TV emisiju "Uhljeb godine". Bavit će se nedodirljivim likovima u državnoj upravi i državnim tvrtkama koji usporavaju normalne procese i izmišljaju probleme, te traže još "jedan papir" svako malo. Emisije će se emitirati na jednoj od televizija s državnom koncesijom. Snimanje četiri pilot-emisije je već počelo. Po dvije terenske priče u emisiji bit će plod istraživačkog novinarstva. Imat ćemo relevantne goste u studiju. Gledatelji će birati uhljeba godine. Proglašenje će biti poseban spektakl.

Pet planiranih zona

Cijeli projekt je podijeljen u pet zona na površini od 2000 hektara ili 20 milijuna kvadrata s investicijskim potencijalom od 5 milijardi eura. Prva zona od 3 milijuna kvadrata ima građevinski dio od 1,2 milijuna četvornih metara na kojima su
predviđeni luksuzni hoteli (7) sa 400 rezidencija, vile (221) i apartmani (500) te prateći konferencijski, zabavni, trgovački, sportski i kulturni sadržaji uz marinu za megajahte s 400 vezova, dok je ostatak predviđen za veliki golf teren s 18 + 9 rupa.
U Zoni 2 predviđeni su vinogradi, maslinici, ekološke vile, tematski parkovi i filmski studio. Zona 3 će imati zračnu luku, industrijski i tehnološki park te dodatni golf teren. Zona 4 predviđena je za obrazovne i sportske sadržaje a u Zoni 5 će biti stambene jedinice za zaposlenike projekta uz pogone prehrambene industrije.

 

Naslovnica Biznis