Novosti BiH

spasenje duše

Žalosna priča o onima koji u ime vjere ubijaju nadu: kako je stari partizan Dedo ostao bez groba

spasenje duše

Dedo Trampić, zadnji dobojski nosilac partizanske spomenice, nije pokopan na groblju Humka, pored supruge Almase.
Da je ovo privatna priča o obiteljskim svađama i raskolima, ne bi je već danima prenosili ozbiljniji mediji iz postjugoslavenskih država frapantno sličnih po etno-nacionalnom iskustvu koje je Trampiću uskratilo vječni počinak uz Almasu.

Ako, pak, još niste pročitali, evo sažetka: pokojnik je od 1999. godine plaćao grobno mjesto poduzeću "Progres" koje je održavalo groblje Humka. Prije nekoliko godina, groblje preuzima Islamska zajednica, a Trampić nastavlja uredno plaćati naknadu. No, kada je umro, Islamska zajednica je rekla da se na Humci smije pokopati samo po vjerskom obredu.

Tu počinju komplikacije: Trampić je bio ateist i pripadao je, kako možemo zaključiti, principijelnom i sve malobrojnijem svijetu koji svoje pripadnosti ne prilagođava nacionalnim i vjerskim modama. Uostalom, Islamska je zajednica godinama uredno primala njegov ateistički novac, nisu joj smetale redovite uplate na njezinu računu pa je bilo očekivati da joj, barem iz dobrih, ljudskih obzira, neće smetati ni njegovi zemni ostaci.


Ucjena

Ali ne. Čuvari vjere odlučili su se za ucjenu – kod njih Trampić može otići pod zemlju samo uz vjerski obred. U protivnom, može gdje hoće i ne mora nigdje, ali na Humku neće.

Ne pristane li pokojnikova obitelj na njihov koncept spasenja duše, nije ih briga što će mu biti s tijelom. Obitelj, međutim, nije htjela iznevjeriti Dedu i on je, na koncu, pokopan na dobojskom gradskom groblju Šušnjari.

"Dozvolili smo kopanje, ali po islamskim propisima", izjava je Bajre Džafića, glavnog imama Medžlisa dobojske Islamske zajednice, koju prenosimo iz medija.

Bahati imam

- On je na groblju imao grobno mjesto dok je njim upravljao "Progres". Znači, s nama ga nije nikad zaključio. Druga stvar je da mi upravljamo grobljima po Zakonu o grobljima RS i odluci Grada Doboja o pogrebnoj djelatnosti. Vjerska zajednica ima svoje propise i ko smatra da smo mi radili suprotno zakonu, ima sud – bahato je Džafićevo objašnjenje.

Osim što je sudjelovao u antifašističkom pokretu, Trampić je, prenose brojni mediji, bio itekako aktivan u dobojskom političkom i društvenom životu. Predsjedao je dobojskom Općinom nakon Drugoga svjetskog rata, bio je zastupnik, rukovodilac, dobitnik raznih priznanja...

Umro je kao građanin jedne od postjugoslavenskih država u kojima vjerski službenici nadu ne daju, nego oduzimaju.

Naslovnica BiH