More Vijesti

pogled u plavetnilo

Znanstvenici sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo opisali su nam u kakvom je stanju Jadransko more i otkrili koje promjene kriju najveću opasnost

pogled u plavetnilo

Stručnjaci na Institutu prate i uviđaju posljedice prekomjernog ribarstva i ljudskog utjecaja, a jedna od njih je sve veća predacije riba na uzgajališta školjkaša, posebice na dagnju, što rezultira velikim proizvodnim gubicima

Unutar zidova impresivnog zdanja Instituta za oceanografiju i ribarstvo koji se smjestio tik uz more na rtu Marjana, Punta Juruna, no među Splićanima nazvan baš po toj instituciji osnovanoj još 1930. godine, nalazi se nemjerljivo bogatstvo.

Brojni stručnjaci i znanstvenici svakodnevno brinu o našemu moru, obavljaju znanstvena istraživanja iz područja oceanografije i ribarstva te prate stanje u oba područja prema obvezama EU-a, što primjenjuju kako bi očuvali morski sustav i održivo iskorištavanje njegovih bogatstava, pritom koristeći suvremene tehnologije bez kojih bi taj posao bio nemoguć.

Jednako važni zadaci su i stvaranje znanstvenog podmlatka i edukacija društva o problematici mora i ribarstva, a svoja znanja pronose studentima na splitskom i drugim sveučilištima.

Ima li mikroplastike

Baš na kraju kupališne sezone, kada smo najviše usmjereni na naše Jadransko more, obratili smo se tom institutu koji je jedan od najbolje ocijenjenih instituta u zemlji prema rezultatima reakreditacije prije nekoliko godina, te je član svih najuglednijih znanstvenih organizacija s kojima i surađuje, kako bismo se uvjerili u neke hipoteze koje se vezuju uz naše morsko bogatstvo.

Kroz obilaske nekih od njihovih osam laboratorija koji obuhvaćaju sve segmente oceanografije i ribarstva, uvjerili smo se u važnost njihova posjedovanja vrijedne i skupe znanstvene opreme, među kojom su primjerice auto-analizator, HPLC, automatske oceanografske postaje, spektrofotometar, elektronski mikroskop koji otkriva čudesne strukture morskih bića, a Institut posjeduje i znanstvenoistraživački brod „Bios dva“, opremljen za oceanografska i ribarska istraživanja, te brodicu „Navicuala“ za istraživanje u priobalnom dijelu i opsluživanje oceanografske opreme.

Prvo pitanje odnosilo se na naše hvalisanje kako je naša strana Jadrana iznimno čista, zbog čega nas uostalom i posjećuju turisti iz čitavog svijeta. Da se Institut već desetljećima snažno angažira na nadzoru i zaštiti morskog okoliša, pojasnio nam je dr. sc. Grozdan Kušpilić te dodao kako se istraživanja provode na više od 50 postaja.



- Dobiveni rezultati jasno ukazuju da se na velikoj većini tih postaja, ekološko stanje morskog okoliša može opisati kao dobro ili vrlo dobro, dok to još nije u potpunosti zadovoljavajuće u nekim manjim, poluzatvorenim bazenima kao što je Pulska luka, a u takvim se područjima očekuju znatna poboljšanja s rješavanjem sustava javne odvodnje otpadnih voda.

Kod ocjene stanja potencijalno opasnih tvari, treba jasno istaknuti kako u živim organizmima nisu ustanovljene koncentracije koje bi ugrožavale ljudsko zdravlje, dok su u sedimentu i morskoj vodi na manjem broju postaja blizu luka i većih gradova povremeno ustanovljene povišene koncentracije, laički rečeno, nusproizvoda koji nastaju iz goriva, pesticida i slično - pojasnio nam je taj znanstvenik.

Navodi da takvo brendiranje naše obale ipak drži vodu, iako je jasno kako se i kod nas more zagađuje na sličan način kao i u ostatku svijeta.

U medijima i među građanima u posljednje vrijeme spominje se kako smo zagađenjem svih svjetskih mora plastikom uzrokovali to da mikroplastiku, koju čine sitne čestice na koje se plastika s vremenom razgradi, jedu ribe koje u konačnici završavaju na našim tanjurima. Da se još moraju provesti brojna istraživanja kako bi se donosili takvi rezolutni zaključni, otkrio nam je dr. sc. Nedo Vrgoč, ravnatelj Instituta.

- Na svjetskoj se razini još uvijek vode rasprave o utjecaju mikroplastike na živi svijet u cjelini i postoje naznake o tome da je njezin utjecaj složen, ali slabo poznat. Prema trenutačnim spoznajama, u našem dijelu Jadrana utjecaj mikroplastike je također slabo istražen, ali procijenjena razina njezina utjecaja je minimalna. Međutim, samo praćenjem trendova se mogu predvidjeti i procijeniti njezini potencijalni utjecaji. Na razini cijeloga svijeta se količina plastike u moru nažalost povećava, dok je Jadran za sada izvan takvih trendova - istaknuo je taj stručnjak te naglasio kako treba aktivno djelovati u smjeru smanjivanja unosa plastike u more, a upravo je Institut uključen u takve aktivnosti kroz međunarodne i nacionalne projekte.

Jedan stupanj u 35 godina

Suše i visoke temperature koje su nas ovoga ljeta pogodile, a globalno gledajući tu su i sve razorniji uragani te sve neobuzdanije poplave, samo su dio zabrinjavajućih pojava koje se spominju kao posljedice globalnog zatopljavanja.

Iako se u takvim slučajevima tješimo da smo malena zemlja koja nema industriju pa smo se „očistili“ od odgovornosti, jasno je kako smo svi povezani te su i kod nas vidljive posljedice klimatskih promjena, pa temperaturne promjene nad Jadranom i u njemu postaju sve izraženije i dugotrajnije.



Mjerenja na području srednjeg Jadrana od obalnog područja do otvorenog mora pokazuju da od 1979. godine površina temperatura mora stalno raste, što nam je predočila dr. sc. Branka Grbec, navodeći da se od tada do 2015. povećala za 1,03 Celzijeva stupnja, što je u skladu s trendom zagrijavanja površina u drugim mediteranskim područjima, a snažan porast zabilježen je od 2008. godine.

Taj trend nastavio se i ovoga ljeta, koje je bilo obilježeno dugotrajnim toplinskim valovima, te vrlo siromašno oborinama, a trajanje iznadprosječnih temperatura mora bilo je dugotrajno.

- U Splitu je primjerice gotovo 20 dana temperatura zraka bila znatno iznad prosjeka, a palo je manje od 5 milimetara kiše pa ne čudi da je more bilo tako zagrijano i vrlo slano zbog manjka oborina i povećanog isparavanja. Temperatura mora iznad 27 Celzijevih stupnjeva trajala je od 1. do 13. kolovoza, a zabilježeno je 29, 2 stupnja kao maksimum njegove zagrijanosti. Na otvorenome moru temperature su također bile vrlo visoke, no treba spomenuti da je uz nju i salinitet na površini bio vrlo visok te mu se vertikalna struktura potpuno promijenila. Ljeti je uobičajeno da je salinitet na površini manji nego u dubljim slojevima, a on je zbog pojačanog isparavanja porastao do nikad zabilježenih vrijednosti - naglasila je dr. Grbec, dodajući da će to vjerojatno imati posljedice ne samo na dinamičke procese u moru, nego i na njegov ekosustav.

Na Institutu smo doznali kako nas više trebaju zabrinjavati promjene u temperaturi koje se događaju u dubljim slojevima mora, gdje se sloj - u znanstvenim krugovima definiran kao termoklima, koji odvaja gornji, topliji od donjeg, hladnijeg dijela - spustio do 50 metara ispod površine.

Posljedica je da pate morski organizmi, ribe bježe u dubine, koralji i spužve pod takvom temperaturom počinju ugibati. U naše more dolaze stanovnici iz tropskih mora, a jedna od njih je i riba fugu, izrazito otrovna i karakteristična za Japan, koja je pronađena na više mjesta u južnom Jadranu, a tu su i druge od kojih su neke prilično invazivne.

Iz Levanta 14 vrsta

- Iz Sueskog kanala je u Jadran preko Levanta ušlo 14 vrsta. Iako se u većini slučajeva radi o „zalutalim“ jedinkama koje još nisu spremne za „kolonizaciju“ našeg mora, postoje indikacije da su neke vrste postale ili su potencijalni uspješni kolonizatori.



Primjerice, mlađ plavotočkaste trumpetače je izraziti grabežljivac, koja može ugroziti autohtone riblje vrste poput bukve i gire jer se hrani baš tom ribom, a nema svog prirodnoga grabežljivca - dočarao nam je dr. sc. Jakov Dulčić, navodeći kako sve to može imati značajne socio-ekonomske učinke za ribarstvo, ali i za hranidbeni lanac, te proizvesti i nestabilnost ekosustava.

Uza sve to navedeno, stručnjaci na Institutu prate i uviđaju posljedice prekomjernog ribarstva i ljudskog utjecaja, a jedna od njih je sve veća predacije riba na uzgajališta školjkaša, posebice na dagnju, što rezultira velikim proizvodnim gubicima.

- Grabežljivci su neposredno primorani napadati uzgajališta riba i školjkaša zbog nedostatka njihove prirodne lovine, što je rezultat prvenstveno prekomjernog ribolova ili čak akvakulture kao takve. Od 2009. godine duž jadranske obale opažaju se znatni gubici na uzgajalištima školjkaša koji se dovode u vezu s rastućom predacijom komarče nad visećim pergolarima s dagnjama i kamenicama. To je posebno izraženo u zaštićenim morskim područjima poput Malostonskog i Limskog zaljeva, gdje su ribolovne aktivnosti isključene. U isto vrijeme opaža se porast prirodnih populacija komarče koja se dijelom može pripisati prebjezima koje aktivnim trganjem mreža izlaze iz kaveznih instalacija. Ne može se isključiti ni mogućnost mrijesta uzgajanih komarči u kavezima i posljedično napučivanje obalnog prostora njihovim potomcima - opisao nam je dr. sc. Leon Grubišić, koji se bavi tom temom te istražuje
sastav i brojnost zastupljenih ribljih vrsta u akvatoriju uzgajališta školjkaša, kako bi se otkrile interakcije predatora i plijena na tim područjima i dobio uvid u gubitke i štete u proizvodnji.

Oko 120 zaposlenih

Na Institutu je trenutačno zaposleno oko 120 djelatnika, od čega je 80-ak na sredstvima Ministarstva, točnije 48 doktora znanosti, te 40-ak stručnih suradnika, uglavnom diplomiranih inženjera morskog ribarstva ili biologije i ekologije mora na vlastitim sredstvima Instituta kroz različite međunarodne i nacionalne projekte.

Lovostaj u Jabučkoj kotlini

Važan dio aktivnosti znanstvenika Instituta u posljednje vrijeme bio je vezan uz proglašavanje zaštićene zone za koćarski ribolov u području Jabučke kotline, a malo je poznato da se radi o izrazito zahtjevnu projektu u kojem su sudjelovali znanstvenici iz Hrvatske i Italije, uz suradnju administracija i ribarskih udruženja obiju zemalja, te međunarodnih organizacija FAO AdriaMed-a i WWF-a. Time je uspostavljeno zaštićeno područje za pridneni ribolov površine od oko 1800 kilometara kvadratnih u otvorenom srednjem Jadranu, gdje se nalaze ključna rastilišta i mrijestilišta glavnih koćarskih vrsta, prvenstveno oslića i škampa.

- Tako će se osigurati oporavak populacija najugroženijih vrsta u tom području, što bi trebalo imati pozitivne učinke i na ostatak Jadranskog mora. Za početak je uspostavljena zona zabrane u trajanju od tri godine, a poslije će znanstvenici dati preporuke za buduće mjere zaštite i regulacije ribolova u tom području. Učinke tih mjera pratit će djelatnici Instituta s talijanskim znanstvenicima u nadzoru preko znanstvenih istraživanja konvencionalnim tehnikama, kao što je znanstvena ekspedicija MEDITS, ali i kroz istraživanja stanja morskog dna i organizama koji žive u njemu i na njemu korištenjem podvodnih kamera - kazao nam je dr. sc. Nedo Vrgoč, ravnatelj Instituta.

Naslovnica Vijesti