More Ribolov

PANULAŠKI MAMCI

Predatori se odlično love imitacijom iglice

PANULAŠKI MAMCI

Naši lovci na najcjenjenije i najkrupnije riblje glave najradije kao mamac koriste iglicu, njihovu omiljenu hranu. No, nju je ponekad teško uloviti, a nije ju lako ni održati na životu, kakva je najučinkovitija. Zbog toga mnogi iskusni ribolovci sve više umjesto iglice kao mamac koriste jegulju, posebno u ovo doba godine, kad se najlakše i najmasovnije lovi, pa se lako nabavlja i na ribarnicama, čak i živa, kakva je najdjelotvornija. Iako jegulja nije njihova uobičajena hrana, privlačna je lici, zubacu, kirnji, tuni i ostalim beštijama jer oblikom tijela i zavodljivim pokretima nalikuje na iglicu. No, jegulja se puno bolje drži od nje, te dulje živi na udici, ali i dok čeka nadijevanje. Zbog svega toga u ovo doba godine živa jegulja je odlično rješenje za lov velikih grabljivica sporim povlačenjem i puštanjem u struju mora, kako s obale, tako i s plovila.

Pravila nadijevanja

Jegulja je osobito učinkovita u lovu lubina, čija je najomiljenija hrana na ušćima. Za njegov je lov najprimjerenija ona dugačka od 20 do 25 centimetara, a nadijeva se na jednu udicu kroz oči ili usta, ali i rep, najbolje od 3 do 10 centimetara od njegova kraja. Bez dodatnog utega, a na privezu dužine od 1,5 do 2 metra, tako namamčena jeguljica, odbačena i prepuštena struji mora, osobito je učinkovita u dubokome moru oko uvala, a tek nešto manje ubojita u lovu na plažama te uz obalu o koju se razbijaju valovi. Iz plovila se takvim načinom najbolje lovi oko objekata koji vire iz plitkoga mora.

Za lov krupnih lubina, lica, strijelki i ostalih velikih grabljivica bolje je koristiti jegulje dugačke 30, čak i 40 centimetara. Za lov puštanjem u morsku struju mamče se na jednu udicu na opisani način.

Međutim, mnogi je, posebice one veće, radije nadijevaju na dvije udice, od kojih drugu obavezno zabadaju ispod kože oko sredine tijela mamca. Još češće, posebice za lov povlačenjem, duže jegulje nadijevaju se na sistem od tri ili četiri udice. Kao što je vidljivo na slikama, prvu udicu, koja ima povlačnu funkciju i obično je jednokraka, provode kroz čeljust odozdo nagore. Posljednju postavljaju na bok u visini analnog otvora ili s donje strane ispod njega, a ostale između te dvije, potkožno na bok iza bočne peraje. Osim prve, udice je na strunu najbolje vezati klizećim čvorom, radi usklađivanja montaže s dužinom mamca.

Dugo preživljavanje

Tijekom nadijevanja jegulju je najlakše držati uz pomoć krpe, posebice frotirske. U tu svrhu, kao što se vidi na slikama, odlično može poslužiti i smokvin list, koji je s jedne strane vrlo hrapav.

Jegulja je iznimno izdržljiva i može dugo živjeti i izvan vode. Ipak, najbolje ju je do nadijevanja držati u vodi, čak i slatkoj, a još je bolje držati je na ledu, primjerice u čuvarici napravljenoj od dviju plastičnih kanti. U jednu kantu s rupicama na dnu stave se jegulje pa se prekriju kockicama leda. Zatim se ta poklopljena kanta stavi u veću, ali tako da im dna budu toliko razmaknuta da i voda od posve otopljenog leda ne ulazi u kantu s mamcima. Led snižava temperaturu i usporava jeguljin metabolizam, a topljenjem je vlaži i oslobađa je sluzi. Zbog svega toga jegulja se manje otima pri nadijevanju, lakše ju je prihvatiti i držati te se, što je najvažnije, na životu održava i do nekoliko dana, u nekim slučajevima čak i cijeli tjedan.

Naslovnica Ribolov