More Ribolov

Po sipe s obale

U po’ marča... vrijeme je za lov kraljice rižota

Po sipe s obale

Većina varaličara, naravno onih upućenijih koji ne izbacuju varalice radi razgibavanja ramenih deltoida, već da bi nešto i ulovili, jako dobro znaju koliko je važno otkriti sloj u kojem se lovina nalazi. Malo je predatora koji će se bez oklijevanja za varalicom dignuti s deset na dva metra, a još manje onih koji će se s površine sjuriti za nečim što pliva uz dno. Ono što im svakako i uvijek stvara problem u takvim akcijama je gravitacija, odnosno tlak kojem su izloženi baš svi morski organizmi.

Da bi se nekakav lovac poput zubaca u hipu podigao sa 25 na 15 metara, i to samo pod uvjetom da je ugledao plijen i da je jako gladan ili pak iziritiran, prva stvar koju mora napraviti je savladati toliku promjenu pritiska, a što je za većinu organizama uglavnom nepremostiva prepreka.

Lov na razini

Pola metra do metar, pa možemo reći i do dva metra razlike u razinama ako je u pitanju prava provokacija na najvišem nivou, gladnog predatora može natjerati na akciju. Ipak, napadi se u pravilu događaju samo u razini na kojoj se nalazi i sam predator.

Proganjanje lovine pod površinom ima smisla i čest je slučaj, jer je plijen satjeran pod površinu isto što i bilo koji drugi plijen satjeran pred zid, bez velike šanse za bijeg ili dobar uzmak.

Nasuprot tome, plijen koji se nalazi pri dnu, kako bi pobjegao može iskoristiti sve moguće zaklone, travu, kamenje, šupljine..., što predatori jako dobro znaju, pa plijen pri dnu proganjaju samo ako su potpuno sigurni u ishod.
Lovci orijentirani na lov pri dnu najčešće love iz zasjede, bilo iz kakvog skrovišta ili samo skriveni za kakvim kamenom.

Pojedini lovci su otišli korak dalje pa se ukopavaju čime postaju najvećim dijelom nevidljivi, dok se neki kamufliraju prilagođavajući boju tijela okolini postajući i doslovno nevidljivi, naravno, sve radi uspješnog lova u razini na kojoj borave.

Napokon u kraju

Dakle, u skladu s činjenicama, ako se želi ostvariti ciljani ulov, a ne onaj po sistemu ćorave koke i zrna kukuruza, varalicu uvijek treba provlačiti u sloju mora u kojem se ciljana lovina i nalazi.

Nažalost, u ovo doba godine, mnoge varaličarima atraktivne vrste još nisu prišle obali u dovoljnoj količini da bi lov bio izgledno isplativ. No to nipošto ne znači da lov varalicama nema smisla. Dapače, lovina koja je upravo u ovo doba godine osobito brojna i jako zanimljiva, nije riba već glavonožac koji se oduvijek u proljeće približava obali radi parenja, pri čemu se jedan par može pariti i do četiri puta dnevno.

Sipe su proljetna lovina koju svi njeni ljubitelji nestrpljivo čekaju cijele zime. Iako se sporadično može uloviti tijekom cijele godine, ožujak i travanj su mjesec i u kojima se okupljene u velikim količinama približavaju obali, kada se uz malo osnovnog znanja relativno lako mogu s nje i uloviti. Budući da preferiraju dna s mekanim supstratom, potražit ćemo ih na plitkim muljevito-pjeskovitim terenima gdje pronalazi hranu. Dok je u lovu, pliva neposredno iznad dna ili se skriva u sjeni algi i trava, bojom i teksturom kože prilagođena okolišu. Ukopana u supstrat najčešće se odmara, no neće propustiti priliku zgrabiti bilo što joj se prošeta ispred nosa.

Osnovni pribor

Pribor za obalni lov sipa nije kompliciran, ali je specifičan, naravno ako je namjenski prilagođen upravo tom lovu. Štap bi trebao biti spinerski, za razliku od štapova namijenjenih light egingu, tehnici u kojoj se love lignje, ipak malo tvrđe i jače akcije.

Naime, sipa za razliku od liganja ima tvrđu kožu koju je potrebno fizički probiti čistom silom, a što u radu s mekanim štapovima često dovodi do promašenih kontri. Naravno, štap isto tako ne smije biti prekrut, jer će se u tom slučaju izvlačenje ulova dovesti u pitanje.

Dakle, sa štapom dužine od 2,3 do 2,7, pa i do 3 metra, ne može se pogriješiti. Rola bi trebala biti također spinerska kako bi doživljaj bio potpun. Role namijenjene spinningu su malo otpornije od klasičnih, jer su tijekom lova za razliku od rola namijenjenih mirnijim tehnikama neprestano u pokretu. No s obzirom na daljinu dometa i težinu korištenih varalica, u odabiru veličine ne treba pretjerivati. Veličinu, odnosno težinu role za ovakav lov treba odabrati rukovodeći se balansom štapa, tako da nakon montaže role na štap, težište kompletiranog pribora bude neposredno iznad stope role.

Osnovna bi struna trebala biti upredenica, no jednako dobro može poslužiti i manje istezljivi najlonski monofil. Za predvez bi trebalo koristiti fluorokarbon u dužini od 2/3 dužine štapa. Naime, idealno je osnovu spojiti s predvezom čvorom uni-to-uni pri čemu se nakon završetka ostave repovi čvora u dužini od barem 1,5 cm. Postavljanjem ovog čvora na udaljenosti 2/3 dužine štapa imat ćemo nesmetan zabačaj, jer će čvor biti izvan provodnika na štapu, a u slučaju premotavanja, ostavljeni rep čvora će nas šuškanjem pri prolazu kroz provodnike upozoriti da je varalica jako blizu.

Promjeri osnovne strune i fluorokarbonskog predveza su stvar osobne procjene i sklonosti, no generalno gledano ispod 0,8 mm za upredenicu i 0,25 mm za predvez ne bi trebalo ići kad je ovakav lov u pitanju.

Otežanje i dezeni

Izbor i montaža varalica priča je za sebe. U ovakvom lovu optimalan je oblik skosavica oita, koje su nalik na izvijenog škampa, a zahvaljujući integriranom olovnom otežanju ispod vrata u moru uvijek zauzimaju položaj glavom prema dolje, pri čemu su krunice izdignute od dna i samim time daleko od zadjeva.

Brojne su izvedbe olovnih otežanja, od klasičnih kvadratnih olovnica preko onih hidrodinamičnih, do izmjenjivih montažnih koje krase najnovije suvremene japanske linije.

Ono što je važno kod izbora skosavica za ovakav lov, jest njihov balans, odnosno položaj koji će zauzeti kad dotakne dno. Skosavica u principu mora što je moguće prije doći do dna nakon čega nosom mora orati i kuckati po dnu, dok krunice moraju ostati izvan dosega zadjeva.

Da bi te osobine pojačali, mnogi sipolovci bez obzira na kvalitetu izvedbe i količinu olovnog otežanja, dodaju još jednu manju olovnicu oblika suze koju postavljaju na kopču spojnog zogulina. Za tako što su idealne žičane kopče koje imaju mogućnost fiksiranja skosavice na jednoj, a olovnice na drugoj strani, pri čemu se po potrebi najuži dio može dodatno suziti kliještima kako bi se spriječilo nekontrolirano klizanje olovnice unutar kopče.

Što se boja i dezena skosavica tiče, svaki teren zahtijeva specifični kolorit. Ipak, neka se generalna sklonost sipa određenim bojama može izvući, pa su se tako najlovnijima pokazale modre, tamnozelene i ljubičaste skosavice s okomito prugastim zatamnjenjima. Naravno, kao i u svim drugim sličnim tehnikama i ovdje je moguće korištenje tandema. Sistema složenog od dvije skosavice od kojih je donja oita, a gornja na kratkoj prami mala silikonka ili pak najmanja plivajuća skosavica, od oite udaljena tek pola metra.

Češljanje po dnu

Sam lov je vrlo jednostavan. Skosavica se izbaci što je moguće dalje te se pusti da dotakne dno, nakon čega se polako povlači prema obali uz povremene zastoje i naglije trzaje. Važno je da se skosavica povlači po dnu, jer će na taj način biti konstantno u sloju mora u kojem sipa lovi.

I premda većina varaličara zna pronaći dno bez osobitog truda, malo ih odatle uspješno izvlači varalice. Umjetnost lova neposredno uz dno ili na samom dnu, kakav je ovdje slučaj, zahtijeva ipak malo vještine i prakse. Na svaki osjet otpora treba snažnije skosnuti kako bi krunice uspješno probile tvrdu kožu sipe. Ako dođe do kačenja, izvlačenju treba pristupiti bez panike. Kontinuirano izvlačenje uz dobro ugođenu kočnicu role lako će nasukati i najveću sipu. Svako popuštanje strune može rezultirati gubitkom lovine, jer krunice za razliku od udica nemaju zazupce.

Prihvat sipe je najpraktičnije obaviti podmetačem, pogotovo ako je lošije zakačena. Pri skidanju sa skosavice najbolje je prihvatiti i polako zakrenuti skosavicu, tako da sipa jednostavno sklizne. Ak se sipa uzme u ruku, u 90 posto slučajeva se štrcnuti crnilo, koje se, da podsjetimo, s tekstilne odjeće ne može oprati.

Ulovljene je sipe praktično držati u kanti bez mora ili u najlonskoj vrećici kako bi izbjegli neželjeno prskanje crnila. Premda se ulovi mogu ostvariti i noću, sipa je dnevni lovac i lovina, pa je padanjem mraka pribor najpametnije složiti i poći kući.

Osobna karta

Sipa (Sepia officinalis) je glavonožac iz obitelji sipa koji može narasti do 60 cm u dužinu i pritom težiti preko tri kilograma. Životni vijek je iznimno rijetko duži od tri godine. Sipa je dekapod je što znači da ima deset krakova od kojih su dva lovna osjetno dulja od ostalih. Tijelo joj se sastoji od samo jednog mišića kojem potrebnu čvrstoću daje ‘sipovina’ koja i pri lakšem naprezanju ili udarcu vrlo lako puca. Tijelo je obrubljeno valovitom perajom koja kod mužjaka ima bijeli rub.

Velika ubrzanja postiže po sistemu akcije i reakcije istiskujući more kroz lijevak. U slučaju opasnosti kroz isti lijevak prazni i vrećicu sa crnilom ostavljajući za sobom u moru crni oblak kojim najčešće uspije zbuniti neprijatelja. Nabiranjem kože i mijenjanjem boju pomoću kromatofora lako oponaša teksturu podloge na kojoj se nalazi.Mrijesti se tijekom proljeća nakon čega ugiba. Jaja u grozdastim formama polaže na čvrste predmete.

Naslovnica Ribolov