Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko GALL

Kako se Hrvatska odrekla svojih mrtvih sa Sutjeske

Poznati spomenik na Tjentištu

Predsjedništvo Sabora, saznali smo ovih dana, odbilo je prijedlog SDP-ova saborskog zastupnika Ranka Ostojića da Hrvatski sabor bude pokrovitelj obilježavanja predstojeće 75. obljetnice bitke na Sutjesci.

Očekivano, protiv prijedloga su glasali HDZ-ovci – točnije, predsjednik Sabora Gordan Jandroković, te potpredsjednici Željko Reiner i Milijan Brkić – dok su Božo Petrov iz Mosta te doživotni zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin bili suzdržani.

Odbijenica, naravno, nije baš nikoga iznenadila. Jer HDZ-ova trojka – baš kao i njihov dojučerašnji odbjegli pajdaš Hasanbegović te ustašofilan dio stranke i bliskih im jataka – odavno ima svoju verziju događanja u Drugom svjetskom u koju se, naravno, ne uklapa ama baš nikakav spomen antifašista i partizana.

Dražini 'antifašisti'

Je li obilježavanje 75. obljetnice bitke na Sutjesci samo još jedno (besmisleno) poniranje u prošlost koje može izazvati "nove podjele"? Je li to tek podvala jugonostalgičara kojom bi okolo-kolo-pa-na-mala-vrata veličali Tita i partizane? Malo sutra!

Jer, pokroviteljstvo Sabora nad obilježavanjem bitke na Sutjesci ne bi bilo samo uvažavanje povijesnih činjenica – golem broj Hrvata na strani antifašističke koalicije i u partizanskim jedinicama te iskaz pijeteta prema poginulim sunarodnjacima, nego i povijesna lekcija iz koje bi štogod mogli naučiti krivotvoritelji povijesti s obje strane Drine. I oni u Hrvatskoj koji negiraju antifašizam i učinak partizana, ali i oni u Srbiji koji uporno prisvajaju hrvatske žrtve i bitke kojih se mi, eto, olako odričemo.

Podsjetimo: riječ je o politici koja je četnike Draže Mihailovića najprije tiho "amnestirala", potom pretvorila u nacionalne junake i borce za srpstvo, zatim proglasila antifašistima, da bi – možda već u sljedećoj etapi te zanimljive povijesne revizije – sve negdašnje (i sadašnje) pjevače poučnih stihova "ubit ćemo, zaklat ćemo tko sa nama neće" inaugurirala u ratne pobjednike nad silama Zla. Ili pak u pravodoljubne patriote koje uvijek zajebe neka "belosvetska urota".

Nas se to, makar formalno, ne tiče, no svakako nas se "dotikava" naš vlastiti odnos prema antifašizmu. A kakav je, zgodno ilustrira i aktualna odbijenica pokroviteljstva nad obljetnicom bitke na Sutjesci. Koju smo, baš kao i bleiburšku komemoraciju, morali prihvatiti.

Ne zbog nekog balansa, nego zbog povijesnih istina. Koje vele da je na Bleiburgu i oko njega bilo i ratnih zločinaca i nevinih civilnih i inih žrtava odmazde, a na Sutjesci i žestokih partijskih komesara i "domobrana" koji su sa zvijezdom na čelu krenuli u oslobađanje svoje uže i šire domovine. Posebice nakon što ju je Poglavnik izručio Talijanima.

Simbolično saborsko pokroviteljstvo obilježavanja 75. obljetnice bitke na Sutjesci bilo bi i dobrodošao korektiv demonizacijama antifašizma i crvene zvijezde, teza o (isključivo) zločinačkom karakteru Tita i njegovih boraca, ili pak sustavnih zatiranja svakog spomena na partizane branitelje i oslobodilačku vojsku te ulogu ZAVNOH-a, na čijim je zasadima utemeljena i današnja hrvatska Država.

Bila bi to i znakovita poruka upućena onima s druge strane Drine koji sustavno – baš kao i Hasanbegovićevi istomišljenici na ovim stranama – negiraju hrvatski antifašizam te ulogu hrvatskih partizana, držeći da je svako stadionsko skandiranje "za dom spremni" novi dokaz vječnog ustašoidnog i genocidnog karaktera zapadnih im susjeda.

Brojke ne lažu

Uostalom, nije li na tom tragu prije koju godinu bila i ona "slavna" beogradska proslava sedamdesete obljetnice oslobađanja Beograda na kojoj se čula groteskna tvrdnja tadašnjeg srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića da je vojska Srbije ratovala samo u obrambenim ratovima i "borbi za spas drugih država i naroda".

A od koga su to crvenoarmejci (ili, da budemo precizniji: borci iz Trećeg ukrajinskog fronta Crvene armije) i partizani oslobodili Beograd? Naravno, od Nijemaca, odnosno snaga "grupe Schneckenburger", ali i od njemačkih suradnika: Nedićevih snaga i korpusa JvuO koji su postali Srpski udarni korpus te su pod zapovjedništvom Draže Mihailovića nastavili borbu na strani Nijemaca. Što, naravno, nije nikakva smetnja da ih se danas u Srbiji rehabilitiralo i pretvorilo u "antifašiste".

Tadašnja beogradska parada i prigodni govor predsjednika Nikolića iznjedrili su i niz drugih prekrojenih povijesnih "istina" pa je, nabrajajući velike srpske bitke i stratišta, Tomo Nikolić spomenuo i – Sutjesku. Srpska bitka? Srpske žrtve? Teško! Jer brojke i slova, za razliku od nepodnošljive lakoće političkoga govora i u Srbiji i u Hrvatskoj, ne lažu.

U bitki je, naime, sudjelovalo 8925 partizanskih boraca, a od toga najviše s područja Dalmacije – njih čak 5928! I među poginulima je bilo najviše partizana iz Hrvatske, a od njih 4105 iz Dalmacije bilo ih je 2908...

Očito nedovoljno da bi im prigodom 75. obljetnice hrvatska Država, koja je stvorena i njihovom žrtvom, iskazala simboličnu počast. Pustivši ih da – kao u Oliverovoj pjesmi – po drugi put umru. Ovaj put možda i kao "srpski borci" Tome Nikolića.

Naslovnica Zona sumraka