Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

U zemlji crva i tuka je - letač

Da je bilo tko od komentatora ili oporbenjaka Andreju Plenkoviću sasuo u lice ono što mu je pod nos ovih dana gurnula predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović, zacijelo bi zauzvrat dobio hrpetinu fraza iz repertoara premijerove „obrane i zaštite“. S općim mjestima o diletantizmu, zluradosti, demagogiji, manipuliranju činjenicama ili, kako to već vole hadezeovci, lekcije o domoljublju i stranačkim zaslugama u stvaranju hrvatske Države.

Zna li se da je žestoka predsjedničina kritika stigla u vrijeme kad je (doduše kilava) oporba u Saboru tražila opoziv Vlade, nimalo ne sumnjam da ju je makar dio najužeg Plenkovićeva kruga shvatio i kao zaplotnjački pokušaj KGK za smjenu u Banskim dvorima.

A, B i C

Ne, naravno, u korist oporbe već Plenkovićevih unutarstranačkih (desnijih) oponenata čime bi se:
a) riješila „konkurenta“ koji se miješa u njenu „viziju“ vanjske politike,
b) osnažila vlastitu poziciju vodećeg igrača i playmakera na domaćem i
međunarodnom planu te
c) osigurala apsolutnu podršku prevratničkog HDZ-a - bez suvišnih „zašto?“ - za svoj, još uvijek nenajavljeni, drugi mandat na Pantovčaku. Jesu li to pravi razlozi naizgled neočekivane - no logične - kritike upućene Plenkovićevu zdrugu ili je i samoj predsjednici jasno da je svrstavanje uz luzerski Plenkovićev blok koji nakon Agrokora drma i nova afera s arbitražom o MOL-u te Ježićevo priznanje Federalnom sudu u Washingtonu da je barem dijelom za suđenja Sanaderu „govorio neistinu“, mina na koju može nagaziti čim službeno zakorači u borbu za drugi mandat? I jedno i drugo ima smisla pa nije teško pretpostaviti da je predsjednica zbrojila dva - i - dva pa lupila po Vladi i premijeru kao glavnim krivcima što Hrvatska, eto, nije ostvarila njena obećanja iz predsjedničke kampanje.

Jer, ajmo ravno u glavu, predsjednica je u svojoj kritici odnosno, kako sama veli, u iznošenju „realnih makroekonomskih pokazatelja“, zapravo pokušala izgraditi alibi za sva svoja neostvarena predizborna obećanja.

Poput tvrdnje „bit ćemo jedna od najrazvijenijih i najbogatijih država Europe i svijeta“, koju je euforično lupila u noći svoje izborne pobjede. Stvarnost ju je, naravno, brojkama i slovima, indeksima siromaštva, prosječnom mirovinom od 2450 kuna te mirovinskim fondom i zdravstvom na rubu kolapsa, brutalno demantirala.

Baš kao što je kao bjelodanu laž razotkrila i sva druga „manje bitna“ obećanja. Od selidbe s Pantovčaka, otvaranja ureda za zviždače u borbi protiv korupcije ili utemeljenja ureda za mlade koji su, kao, budućnost zemlje i zalog prosperiteta. A predsjednica je, baš poput Modrića ili Lovrena, veoma zaboravna.

Pa desetak mjeseci nakon što je austrijskim medijima na temu iseljavanja izjavila kako „ljudi imaju slobodan izbor i mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro“ - držeći dakle da nije riječ o katastrofi već o logičnom procesu unutar Unije - u ognjici pravedničkog gnjeva tvrdi da je Hrvatska ugrožena iseljavanjem i umiranjem.

Štoviše, kazat će da smo „proteklih godina izgubili više ljudi nego u obrani Hrvatske“ te da je u Hrvatskoj „izvanredno stanje“. Točno no, zaboga, tko je za to kriv? Samo Plenkovićeva Vlada ili možda i predsjednica koja je umjesto obećanog lupanja šakom o stol puhala u iste diple sa svojom „matičnom“ strankom.

Nemojmo se lagati

Braneći i kratkodahe ministre znanosti i branitelja (famozni slučajevi Barišića i Crnoje), davajući podršku HNS-u i drugaru Zdravku Mamiću koji joj je organizirao večere i „evente“, tvrdeći da je „za dom spremni“ stari hrvatski pozdrav, a Torcida orjunaška družina?

Predsjednica koja je, umjesto obećane transparentnosti, sama muljala s donacijom udrugama preko HDZ-ova računa, a dosadašnji mandat - nemojmo se lagati - mahom provela u guranju u kadar uz svjetske moćnike, u bizarnim posjetima Sjedinjenim Državama, brigom za liniju i frizuru te stvaranjem tragikomičnog kulta ličnosti dijeljenjem svojih „svetih sličica“ i čokoladicama.

Uostalom, lupanje po demografiji kao ključnoj temi uz deklarativnu „brigu za mlade“, jeftin je trik. Samo „papa in boca“ turbo konzervativcima iz crkvenih redova i laičkih desničarskih udruga s logistikom u sakristijama koji bi zabranili svaki pobačaj, žene dekretima pretvorile u strojeve za rađanje, zatvorili savjetovališta za planiranje obitelji, ukinuli kontracepciju ili možda, kao u fikcijskoj „Svećenikovoj djeci“, diverzantskim akcijama bušili kondome a u pakiranja „antibaby“ pilula umjesto pravih tableta umetali tic-tac dražeje...

Jer, zaboga, Hrvatska ne odumire zbog homoseksualaca i prava na pobačaj, zbog masturbatora i promiskuitetne mladeži kojima je do „onih stvari“, ali ne i do potomstva već zbog činjenice da je u njoj očajno živjeti. I za bravare i tesare i za IT stručnjake ili liječnike.

„Sukob“ između predsjednice i premijera ama baš ništa tu neće promijeniti. Niti će zbog njega doći do prijeko potrebnih reformi, dokidanja birokracije, korupcije i pogodovanja koja priječe investicije i nova radna mjesta; neće počistiti Augijeve štale do srži kompromitiranog pravosuđa niti zaustaviti iseljavanje.

Jer, kako je to točno ovih dana dijagnosticirao Bojan Glavašević, predsjedničine kritike su „predatorsko ponašanje“ i hvatanje zaleta za izbore krajem iduće godine.

Zašto? Stoga što „predsjednica nema nikog drugog na političkoj sceni u odnosu na koga bi mogla graditi nekakvu vrstu kritike“. A zna se - slikovito rečeno - u zemlji crva prizemljenih u blatu i tuka je - letač.

Naslovnica Zona sumraka