Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Gorak okus medijskih kiselih krastavaca

Taman kad se malo stišala domoljubna ognjica oko Piranske vale/Savudrijskog zaljeva, Severina i Milan Popović zatražili sezonski „time out“, javnost odahnula što mali Cesare može uživati u splitskom a ne talijanskom „gelatu“, a saga o Mamiću i nogometno-moralnoj vertikali Luki Modriću pinkicu ispuhala, naslovne stranice novina i udarna mjesta na portalima zauzela je povijesna polemika jednog „life coacha“ i estradne djelatnice u usponu.

Naravno, garnirana pripadajućim fotografijama. Pogađate: ne „life coacha“, već zgodne i vraški seksepilne (ovo nije seksistička opaska, već kompliment!) pjevačice, u punoj atraktivnoj figuri.

Life coach

Je li to dokaz da smo ušli u medijsku „sezonu kiselih krastavaca“; u žarko ljeto u kojem se - osim trivijalija, preciznih izvještaja o toplinskom valu uz one oštroumne savjete da na plus tridesetak nije pametno šetati po zvizdanu u zimskom džemperu i ne piti prepisane lijekove - ama baš ništa relevatnog ne događa?

Malo sutra. Jer u isto vrijeme dok se javnost žesti zauzimajući busije na strani „life coacha“ ili pak bujne pjevačice (i ovo je iskreni kompliment a ne seksizam „muške šovinističke svinje“), u medije su - ne doduše s tako velikom pompom - iscurile i neke druge „vijesti“.

Recimo, nalazi Nadzornog odbora jedine nam dalekovidnice s tvrdnjama o pogodovanjima, namještenim natječajima te tajnim stavkama „menadžerskih“ ili „autorskih“ ugovora koji jamče doživotni priključak na državnu sisu. Ili pak detalji igrokaza oko Ustavnog suda i „oskarovskog“ iliti lustigovskog raspleta konstituiranja zagrebačke Gradske skupštine, nalaz obdukcije lešine zvane hrvatsko zdravstvo koju neće oživjeti ni predviđena nova poskupljenja dodatnog osiguranja, najava posezanja u tanku novčarku hrvatskih građana podizanjem cijene struje iako je ne baš davno premijer Plenković obećao da ga neće biti...

Baš kao što je javnosti, stavljajući svoj obraz i vjerodostojnost na stol, tvrdio da je financministar Zdravko Marić u spački oko "Agrokora" bio čist ko „suza za zagorske brege“. A - pokazalo se da nije.

Odnosno da je, po internim dokumentima HBOR-a koje je na uvid dao friški „Nacional“ još krajem 2016. bio detaljno upoznat s ozbiljnim poslovnim problemima u kojima se našao "Agrokor". Što, naravano, nije bila nikakva smetnja da se firmi u gabuli - u kojoj je Marić netom prije bio visoko pozicionirana faca - i na rubu propasti, frkne kredit od 48,3 milijuna eura.

Sve su to naravno samo trice i kučine iz medijske pričuve koje nemaju šanse postati „breaking news“ dok traje epski sudar titana Šimleše i Bačićke, dok se Zagrepčani brčkaju u Bandićevim fontanama, a Ultra samo što nije počela. „Sezona kiselih krastavaca“ kad se mediji u nedostatku ozbiljnih tema - s proštenjem - bave „pizdarijama“ nudeći štivo za plažu i dokolicu, postala je tako prije izvještaj o „stanju nacije“.

O javnosti koja je i bez ljetnih vrućina „do koske“ apatična, zgađena politikom i političarima, bjelodanim lažima i „alternativnim istinama“ i - ako ćete - posve razočarana demokracijom u Hrvata. Zar im je zamjeriti?

Krenimo od samih osnova: slobodnih i demokratskih izbora. I zaključka većine: čemu uopće više izlaziti na izbore! Jer - dalo bi se to matematički točno elaborirati - svi političari i stranke lažu. Pače, to javno i priznaju. Posebice u Splitu. Nakon što je propali poduzetnik na pasja kola izvrijeđao suparnika u utrci za gradonačelnika, njihove su stranke bratski podijelile vlast najavljujući čvrstu suradnju.

A uvrede? A svjetonazorne, kulturološke i civilizacijske razlike? „Pa to je bila samo izborna kampanja“, lakonski je odgovorio lokalni čelnik stranke koja je osvojila vlast. „Samo kampanja“ nije ništa drugo doli brutalno iskren eufemizam za otvoreno laganje biračima, hinjenu principijelnost i šuplja obećanja koja, eto, kad se dođe na vlast, ama baš nikoga ne obvezuju.

Zašto? Zato što je to postala uobičajena praksa. Baš kao i kolektivno pušenje „plave trave zaborava“.

Povratak Ćaće

A da se ona „duva“, naveliko pokazuje i veliki povratak „ćaće“. Koji je - iako mu nad glavom i dalje vise ozbiljne optužbe za korupciju - ovih dana promovirao svoju autobiografsku „alternativnu istinu“ predstavivši se kao moralna i domoljubna vertikala. Iako baš nikad nije objasnio odakle „pokriće“ za life style razmetljivog - nekoć gologuzog - skorojevića, za nekretnine i pokretnine upisane na najbližu rodbinu pa ni prave razloge za onaj dramatičan - no neuspio - bijeg iz Hrvatske, „ćaćinoj“ su promociji nazočili mnogi odani poklonici lika & djela.

Među njima, reklo bi se, „stupovi društva“, viđene face koje se naziva „elitom“ te ministranti kulta koji su se odavno proslavili tvrdnjama da je „našeg Ivu“ - koji ima krasan glas kad zanosno pjeva dalmatinske podoknice - u Hrvatsku poslao sam Svevišnji.

A čovjek je možda u pravu. Jer, ako su nedokučivi putevi Gospodnji, možda je i Ivin „drugi dolazak“ samo Božja volja. Da bi nam Jaganjac Božji pokazao da smo ovce.

Naslovnica Zona sumraka