Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Vrla hrvatska mladež mogla bi u vojsci naučiti kako pravilno koristiti suzavac u obračunu s imigrantima i pederima

kolumna zlatka galla

Đikić je otišao, a s njim ne samo znanstveni projekti već i iluzija o tome da se u ovakoj Hrvatskoj može baviti znanošću, učiti, raditi i napredovati bez potvrde podobnosti i guzeuvlakačke snishodljivosti prema svemoćnim političkim arbitrima

Baš si nešto ovih dana mislim što li sam sve korisno naučio u „onoj vojsci“ gdje sam nakon završenog fakulteta, bez anemije i s dioptrijom manjom od minus tri, odgulio 11 mjeseci.

Ne računajući širenje vokabulara riječima opće prakse poput čaršaf, učkur, boranija i šargarepa, usvajanje stručnih pojmova poput drnča, ašov i „stara kuka“ te nekoliko sočnih albanskih psovki - ama baš ništa. Zapravo, ona ključna spoznaja temeljena na neposrednom iskustvu zvanom JNA (iliti vojni rok) nije bila balaševićevska „upala zgloba“ ni „drugar do groba“ već apsolutni besmisao.

Čizma glavu kvari

Što to vrla hrvatska mladež kojoj bi Predsjednica i njen zdrug rado opet navukli uniformu, može naučiti i spoznati za jednomjesečnog prisilnog služenja vojnog roka?

Naravno, savladati vještine samoobrane, ali i napada, što im, je li, pa radilo se o tupom i oštrom oružju ili golim šakama, može već sutra dobro doći pri cipelarenju emigranata, pedera, lezba ili naprosto onih drugih i „drugačijih“. Znali bi kako pravilno koristiti suzavac ili kako što dalje bacati „konzerve“ s topovskim udarom. Što je jako korisno u svakodnevnom životu.

Potom, mogli bi steći korisne vještine koje inače izviđači odnosno skauti u nježnim godinama nauče već na prvom vikend-logorovanju. Zacijelo bi tijekom današnje inačice negdašnjeg „moralno-političkog vaspitanja“ razvili i onaj osebujni tip domoljublja zbog kojeg se mlate „purgeri“ i „tovari“, usavršili znanja stečena na vjeronauku te nesumnjivo nabildali testosteronski mačizam spoznavši da su svi pacifisti, pederi i „pičkice“ koje nisu za vojsku niškorisna gamad.

Osim, naravno, onih sa saborskim imunitetom. A protiv gamadi se, zna se, valja boriti svim sredstvima uz primjenu naučenih vještina.

Neke od tih „vještina“ iz „do it yourself“ programa vidjeli smo na djelu i prošloga tjedna. Kad su zaigrani dečkići iscipelarili azilanta tinejdžera ili kad je na gay (dakle: ne samo na pederski već i veseli) party bačen suzavac. Hoće li možebitni (a izgledni) vojni rok takve stvari spriječiti; hoće li famozna ljetna obuka od huligana i frustriranih luzera sa zidića „stvoriti ljude“, naučiti ih radnim obvezama, toleranciji i prihvaćanje drugih i drugačijih? Hoće k....!

Bahati ego-trip

A i kako bi... U samo posljednjih desetak dana poruke koje su poslane s najviših državnih adresa zastrašujuće su. Premijer i saborska većina obranili su kompromitiranog ministra Barišića blateći, a onda i žrtvujući, s nepodnošljivom lakoćom i bahatošću u kojoj prednjači „europejac“ Plenković, globalno značajnog i uglednog znanstvenika, humanista i moralnu vertikalu Ivana Đikića. Koji je „pao“ kao još jedna kolateralna žrtva premijera koji tripuje na vlastitu bezgrešnost i zagovor „niskih vrhunaca“ kojima su njegova vazelinska družina i sam ministar Barišić, glavni promotori.

Đikić je otišao, a s njim ne samo znanstveni projekti već i iluzija o tome da se u ovakoj Hrvatskoj može baviti znanošću, učiti, raditi i napredovati bez potvrde podobnosti i guzeuvlakačke snishodljivosti prema svemoćnim političkim arbitrima.

Zar je imalo drugačija poruka koju je ista ekipa poslala cementirajući na mjestu savjetnika za ljudska prava notornog antimasturbatora, ksenofoba i katolibana Ladislava Ilčića...

Jednoga iz stare Karamarkove škvadre koja je, uz podršku hasanbegovićevaca i novodobnih „subnorovaca“, s blagoslovom Vlade razbucala HAVC, jednu od rijetkih dobro ustrojenih kulturnih institucija s itekako opipljivim rezultatima.

Ili, nastavivši Hasanovu operaciju „search and destroy“ u kulturi, uskratila potpore golemom broju relevantnih i nagrađivanih pisaca s alibijem „promjene stare paradigme“. Istina, za razliku od nevještog Karamarka čija je „rekonkvista“ bila seljački brutalna sve je to sada manje-više odrađeno s bijelim rukavicama, s licemjernim osmijehom ili maskom uljuđenosti.

U čemu se premijer već vraški izvještio. Baš kao što je, a da mu se ne zacrvene anemični obrazi, sućutnički za posjeta Izraelu bezuvjetno osuđivao fašizam, a na domaćem terenu - recimo u Jasenovcu - po tko zna koji put umjesto izravne osude recentnijih ustašluka trabunjao o zlu „svih totalitarizama“, i ovih je dana zašegao „pilu naopako“.

I u povodu napada suzavcem na LGBT zajednicu ponovio svoju pišit-ću-kakit-ću mantru: „Osuđujem svaki oblik diskriminacije, mržnje i svega onoga što je protiv zakona.“ Zaboga, kao da se ne zna tko su u ovoj zemlji osobe izložene diskriminaciji, mržnji i nasilju? Jer nije suzavac doletio na veselu zabavu mladeži HDZ-a, niti je bačen na molitvene skupine protivnika pobačaja pred kliničkim centrima, niti su bejzbolskim palicama napadnuti desničarski happeninzi s Bujancem na čelu.

Predsjednica, koja je sa službenim priopćenjem pričekala dva dana, otišla je još korak dalje svojim pozivom na suzdržanost o motivima napada „kako se ne bi podizale tenzije“. Jer, eto, valja suzdržano sačekati završetak istrage i otkriti prave motive počinitelja. Kako, molim?

Pa što može značiti suzavac bačen u klub gdje se odvija fešta LGBT-a ili cipelarenje azilanta, osim čina nasilja protiv pripadnika konkretnih skupina? Onih koje bi rado iz Hrvatske uklonio „savjetnik za ljudska prava“ Ilčić, a zacijelo - kao svjetonazorni brat blizanac - i njegov šef Stier.

Uostalom, hrpa prijetnji i govora mržnje koja je nakon suzavca dospjela na adresu Gay Pridea, bolje od bilo kojih službenih „izvida“ govori o motivima, ali i pravoj pozadini napada. Za koje baš svi znaju. Osim naravno Nje.

Sorry, azilante

A da Kolinda Grabar-Kitarović ne može bez kontroverznih (čitaj: bedastih) izjava pokazalo je i njeno priopćenje. U kojem Predsjednica (odnosno njen PR) veli da osuđuje i premlaćivanje azilanta koje se - pazi sad! - dogodilo nakon košarkaške utakmice „Cibona“ - „Partizan“.

Zašto su se u priopćenju koje bezuvjetno mora osuditi nasilje našle oznake vremena i mjesta? Pa valjda radi toga da bi se napad relativizirao (ah, ti zaigrani navijači!) ili se pak između redaka poslala poruka "sorry, azilante, što su te prebili, mislili su da si Srbin"!

Za kraj vrijedi spomenuti status Ane Urlić s Facebooka koji je možda i najbolji komentar „trenda“ koji očito opet baulja Hrvatskom. „Spavate li mirno, Andreju Plenkoviću, Ladislave Ilčiću, Božo Petrove i svi ostali koji zakonima, šutnjom i okretanjem glave i Ustavom ograničavate naše slobode? Jer, država nam je ugrožena zbog pedera i lezbi, a ne zbog kriminala, bahatosti, lopovluka, narocisoidnih idiota, sanaderovaca, vojnog roka, plagiranja, varanja, krađe, fimi-medija, farbanja tunela, ratnog profiterstva...“

Za Ilčića i Petrova ne znam, no premijer sigurno nema problema sa snom. Njegov problem je, naime, buđenje.

Naslovnica Zona sumraka