Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Kerum je po svemu domaća preslika Trumpa - ima mladu ženu, sklon je skandalima i voli luksuz. Dijeli ih samo jedan sitan detalj, a nije frizura...

Trumpizam po splitski

Donald Trump, čije prve poteze iz Ovalnog ureda komentiraju silni politički analitičari, a o možebitnim zaokretima u američkoj vanjskoj politici pišu i govore i ekspertni timovi i "mudroseri" po kafićima, apsolutna je tema dana.

Ništa čudno jer novi američki predsjednik, njegova pobjeda i predizborna retorika, ali i svakodnevni novi biseri koji kuljaju u globalnu javnost iz njegova savjetničkog tima, povukli su za jezik i profesionalne diplomate i sitnu raju, i vojne analitičare i "modne mačke".

Koji se, uzgred rečeno, pitaju hoće li stajling gospođe Melanije utjecati na nove modne tokove onako kako je to činio istančani ukus opjevane Jackie Kennedy. Zašto se onda ne zapitati hoće li "slučaj Trump" i njegove neposredne pouke imati utjecaja i na predstojeće splitske gradonačelničke izbore?

Kese ili kvisko

Recimo za Keruma. Pa čovjek je po svemu domaća preslika Trumpa. Ima zgodnu mladu ženu s linijom manekenke i istančanim modnim ukusom. Sklon je slikovitom politički nekorektnom, a nerijetko i skandaloznom govoru te ljutim obračunima s medijima. Voli luksuz i hvastanje prestižnim brendovima, gradi hotele i posluje s nekretninama...

Zapravo, Keruma s Trumpom nećete pobrkati samo u jednom sitnom detalju. Frizuri? Ne, već zbog poslovne biografije. Doduše i jedan i drugi imaju milijarde, no, veli brutalna istina, kod jednog se one odnose na dolarsku imovinu, a kod drugog na kunske minuse. Jer kao poduzetnik Donald je vraški uspješan, o čemu svjedoče njegove stečevine, a naš Žele beznadno neuspješan, o čemu govore silni stečajevi.

Matematika i logika bi stoga trebale Keruma hitro otpisati iz utrke za gradonačelnika, a svaki "vidoviti Milan" njegovu budućnost mora prije vidjeti u "katranu i perju" negoli u zgradi Banovine. No, nikad ne reci nikad. Recimo, nimalo ne sumnjam da bi lijep broj starih Kerumovih glasača i simpatizera pavlovljevskim refleksom zaslinio na kampanju čiji bi slogan bio "neka žute kese ponovo budu velike".

Budući da duboko vjerujem da se većini živo fućka gdje su otišla radna mjesta, namjenska lova za Karepovac, plaće radnicima i kešovina namijenjena dobavljačima, provale oduševljenja novom kandidaturom "našeg čo'uka" zajamčene su. A što jest – jest: Kerumove su kese fakat bile najbolje.

Robert Pauletić? Može li on profitirati od Trumpova uspjeha, odnosno od – kako vele mnogi politički analitičari – novog zamaha populizma s obje strane Atlantika. Pitanje se čini izlišno zna li se da je Pauletić kandidat Mosta. Koji je, i to prije Trumpa, uspješno dvaput prodao istu foru reda, rada, poštenja, principijelnosti i dotadašnje neuključenosti u politički život. Te, jednom s javnobilježničkim potpisom, a drugi put "na povjerenje", potvrdio da ti za uspjeh u hrvatskoj politici ne treba ama baš ništa.

Jer sve što ti bude trebalo, steći ćeš dok si na vlasti. I zaposlene rođake, i velike stambene kvadrate, povoljne kredite, a ako baš treba, i "ugled". Pauletić svega toga ima napretek... Uostalom, ako je za mjesto doministra turizma iz Mostove kvote imao savršene referencije jer je dobro znani svjetski putnik, za gradonačelnika su mu referencije još i veće.

Građanin, uspješan poslovni čovjek, enigmat, putopisac, novinar, sportaš i sportski radnik, zaljubljenik u Split, uspješni estradni tekstopisac, član Mense, humanist i dobročinitelj... Čak i da je od one fele koja u križaljkama za "životinju s kućicom" (tri slova) upisuje "pas", da se nije maknuo dalje od Korešnice, a u gimnaziji bio oslobođen tjelesnoga, bio bi savršen Mostov kandidat. A zašto i ne bi?

Pa nije li letvica koju su u Splitu preskočili Kerum i Baldasar postavljena toliko nisko da bi ju, eto, preskočio i svaki imalo ambiciozniji crv. Čak ako je i biološka otopina. Kao Donald Trump. Ili Božo PetrovAndro Krstulović Opara kao kandidat HDZ-a, vele, baš kao i Pauletić ima goleme šanse. Zašto ne?

HDZ-ovi klonovi

Pa čovjek je apsolutni klon HDZ-ova predsjednika i premijera Andreja Plenkovića. A on je, ne zaboravimo, glatko dobio izbore. Ipak, zna li se da mu je glavna konkurencija bio Zoran Milanović, nisu to ni bili izbori, već plebiscit. Gotovo pa referendum s pitanjem "je li vam Zokija pun kufer". Plenković i Krstulović su čak i imenjaci. Doduše, ovaj splitski je Opara, a ovaj zagrebački više – popara.

Ne ona slasna korčulanska koja išće dobru ribu, već sirotinjsko pučko jelo od ovlaš prepečenog starog kruha prelivenog toplim mlijekom. Kad je kriza – može i vodom. Zašto popara? Pa minuli mjeseci Plenkovićeva mandata i nisu bili drugo doli podgrijavanje starog stranačkog (susjedi bi rekli "buđavog") kruha prelivenog s malo uljuđene retorike i pretvorenog u, ni po čemu prepoznatljivu, gnjecavu kašu.

Mogu li Andrej i Andro, svaki u svom polju djelovanja, ušićariti štogod na račun Trumpa? Naravno da mogu. Donald Trump je uspio, tvrde ozbiljni analitičari, jer je sebe promovirao kao spasonosni novi politički "brend" i prodao iluziju o sebi kao spasitelju Amerike.

Ama baš isti obrasci prolaze i kod nas. Plenković – a to će sigurno ponoviti i Opara – prodaju "populizam u rukavicama" posve drukčiji od kerumovskog ili bandićevskog "brutalnog populizma". Kućni odgoj kontra prostaštvu, osmijeh umjesto ljutite grimase, obrazovanje umjesto sirovosti...

No iza fine i uštirkane zavjese stoji isti blijedi sadržaj. Iliti, gnjecava popara, začinjena samo floskulama i općim mjestima, eskivažom svakog odgovornog političkog čina ili, ne daj bože, izjašnjavanja o neuralgičnim mjestima hrvatske dnevne politike. Jer, lakše je otići u Izrael i na lice navući prijetvorni osmijeh i masku poniznosti negoli ukloniti za "Dom spremni" iz Jasenovca...

Lakše je kazati "Hajduk je pitanje života, to je krucijalno pitanje za svakog Dalmatinca. Sveto Trojstvo, obitelj, domovina i Hajduk" negoli zucnuti išta o komunalnom kaosu ili nekom drugom krucijalnom problemu Splita.

Eh, da je tu Pernar

Ako je Donald Trump još dok se Melania nije ni ugrijala od smrzajice na Capitol Hillu odlučno krenuo s demontažom svega što je obilježilo vladavinu Baracka Obame, budući gradonačelnik Splita, pa ma tko on bio, neće imati baš nikakve brige s demontažom ključnih simbola Baldasarova mandata. Ključna postignuća prethodnika lako se riješe nogom u dupe kadrova koje je, kao koćarica kad zaore po dnu, dovukao u Banovinu. Čini se ipak premalo da bi mu oni – čak i sa širom obitelji – donijeli novi gradonačelnički mandat.

SDP-ova kandidatkinja je pak donedavna dogradonačelnica Aida Batarelo. Zašto ona? Pa valjda zato što nitko drugi to nije htio. Kakvo je stanje s Partijom u Splitu, Aida ima manje izgleda negoli njezin stranački šef Bero s onoga svijeta u možebitnoj zagrebačkoj borbi za fotelju gradonačelnika. Tko nam je još preostao?

Pa Marijana Puljak i "Pametno". Nekako mi se čini da u sredini koja se na izborima uvijek kurči vlastitom glupošću – pa u Sabor pošalje don Ivana Grubišića koji se, onako moralno superioran, čim je ušao u sabornicu poput trapista zavjetovao na šutnju te Bracu & Seku – nema velike šanse.

Uzgred, prava je šteta što nije na vrijeme promijenio adresu i u Splitu se kandidirao Ivan Pernar. On bi se savršeno uklopio. Već vidim logičan niz: Baćo, Mare Žebon, Picara, Karuzo, Pajdo, Pernar...

 

Naslovnica Zona sumraka