Mišljenja Zona sumraka

Zona sumraka

Zlatko Gall

Mandat koji je spojio 'ugodno i beskorisno': ovo su svi vicevi Kolinde Grabar-Kitarović

piše zlatko gall

Objašnjenje koje je ponudila Predsjednica tragikomično je kao, uostalom, i sva slična muljanja s neispunjenim obećanjima (selidba u Visoku ulicu) u mandatu koji je spojio „ugodno i beskorisno"

Tko kaže da Hrvati nemaju smisla za humor? Recimo, Kolinda Grabar-Kitarović - predsjednica Republike Hrvatske - sve više spada u društvo iz viceva nego u maticu smrtnoozbiljne i dosadne politike. Uz bok Muji i Hasi, neimenovanim plavušama, Chucku Norrisu ili starom agramerskom dvojcu Bobiju i Rudiju, „rvatska precjednica" svojim je recentnijim izjavama ozbiljno obogatila vicoteku „naroda i narodnosti". I Hrvatskoj, čak i u ove najdešperatnije dane u godini, vratila osmijeh.

Bespuća neozbiljnosti​

Kvragu, valja doista biti srca kamenog pa ne rasplakati se od smijeha, na hrpu nebuloza koje su - još od mitskog hvastanja uspravnicom kao osobnom geopolitičkom vizijom - tijekom kratkog dosadašnjeg Predsjedničina mandata doprle do ušiju javnosti. Osebujna „vicoteka" puni se zapanjujućom brzinom, pa bi se lako moglo dogoditi da na kraju mandata - jer tek je godina za nama - dobijemo i višetomno izdanje.

Mogući naslovi mogli bi, recimo, biti „Od Grobnika do grohota", „Uspravnica smijeha", „Bespuća državničke neozbiljnosti" a zašto ne i „Blesave ideje i bedasti narodi"...

Samo posljednjih nekoliko dana dobili smo, recimo, zanimljivu izjavu „Hrvatska nije balkanska zemlja", što je apsolutno razgalilo društvene mreže navevši mnoge da „zalijepe" lijepo kolorirane zemljovide na kojima je, pa ma kako ga god restriktivno tumačili, mrski Balkan zapasao obilati dio (ako ne već i cijelu zemlju) Hrvatske.

Još više radosti na društvenim mrežama donio je prigodni vic iz „Lisinskoga" odnosno srdačan Predsjedničin pozdrav svakom hrvatskom diplomatu s kojim je „imala čast raditi u to vrijeme, koji su se toliko zdušno borili za našu samostalnost i neovisnost". Što je, naravno, ili neuspjeli vic kojem nedostaje poanta ili pak prijesna laž jer je 1992. - ako je suditi i po službenoj biografiji gospođe predsjednice - gospođa Kitarović tada bila studentica odnosno stažist u Ministarstvu znanosti.

Friški „biseri" su došli taman kad su prestale salve smijeha i zajebancije na račun one famozne turističke fotke na pločniku Pennsylvania Avenue popraćene tlapnjama o misterioznim američkim sastancima s neimenovanim „big shots" Trumpove administracije te još urnebesnija obrazloženja o neophodnoj „tajnovitosti" američkog izleta da te „bitne susrete" ne bi osujetili neprijatelji Hrvatske...

Istina, ima i onih koji drže da je daleko manja šteta ako gospođe Kitarović nema u zemlji što, zapravo, i nije tako bedasto zna li se za njene domaće epizode poput one sa „srpskim čokoladicama" i podjelom vlastitih „svetih sličica". Bilo kako bilo, što postignućima u zemlji, što u inozemstvu predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nesumnjivo je najbolji „newcomer" domaće nabujale „stand-up" komičarske scene.

Par - nepar​

Predsjednica je briljirala i u friškom intervjuu „Kleine Zeitungu" u povodu 25. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Osim što je ponovo osnažila tvrdnju da je i sama aktivno sudjelovala u diplomatskoj borbi za međunarodno priznanje („u to sam vrijeme već radila za hrvatsku Vladu i imali smo pune ruke posla objasniti svijetu da Hrvatska ima pravo na vlastitu državu..."), opalila po „jugonostalgičarima" i kao ultimativni dokaz prosperitetne Hrvatske navela kako u njoj, za razliku od Jugoslavije, nema nestašica robe široke potrošnje i vožnje par-nepar (što je zacijelo razgalilo sve blokirane, radnike koji ne primaju plaću, nezaposlene, sirotinju što prebire po kontejnerima i umirovljenike s bijednim milodarom umjesto penzije) te ponovila svoju predizbornu mantru o brizi za mlade.

„Ono što ja želim postići je da i kod nas imamo jednako dobre mogućnosti kao drugdje, naročito kako bismo zadržali mlade" te dodala kako to ne uključuje samo radna mjesta, nego i „klimu optimizma" i „vjere u vlastitu zemlju". Kako molim?

Uoči predsjedničkih izbora gospođa Kitarović je na svojoj Facebook stranici zapisala: „Kao buduća predsjednica imat ću savjetnika za mlade, bavit ću se temeljnim gorućim problemima mladih u društvu. Želim čuti vaše probleme, da dolazite s konkretnim prijedlozima i projektima, da pronađemo rješenje za ovu krizu mladih i demografsku obnovu Hrvatske! Bez pomlađivanja radne snage nema gospodarskog rasta!"

Dvije godine poslije, točnije 21. studenog 2016. - kako je to izvijestio portal Srednja.hr - „preko noći (je) nestao Kabinet za mlade, pri Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je na temelju artikuliranja problema mladih u predizbornoj kampanji osvojila simpatije brojnih glasača. Sa stranice predsjednica.hr Kabinet je uklonjen preko noći, ali odluka na kojoj se to temelji donesena je još u rujnu ove godine kada je umjesto Kabineta dodan Vojni ured.

Objašnjenje koje je ponudila Predsjednica tragikomično je kao, uostalom, i sva slična muljanja s neispunjenim obećanjima (selidba u Visoku ulicu) u mandatu koji je spojio „ugodno i beskorisno". Predsjednica Republike je, naime, kazala kako razmišlja „o različitim opcijama jer je problematika mladih i problematika demografije općenito doista ključno pitanje za razvoj Hrvatske". Kakvo lucidno zapažanje!

Jednako je vraški zanimljivo i objašnjenje zašto je Ured ostao samo slovo na papiru. Da je profunkcionirao, on bi se možda shvatio kao konkurencija Vladi. Kakav lucidan zaključak, zar ne?

Jer, veli Predsjednica, „Ja doista želim raditi u sinergiji s Vladom i zato sad razmišljamo o konceptu jednog krovnog Vijeća za strateški razvoj Hrvatske, ali koje bi onda sadržavalo i Vijeće za gospodarstvo i posebno Vijeće ili Savjet za mlade i demografiju, a koje bi se bavilo i promicanjem ovakvih rasprava".

Demagogija?

Ne, već novo prodavanje „one stvari" pod bubrege. Zahvaljujući Predsjedničinoj izjavi u trenu smo došli i do druge teme kojoj je gospođa Kitarović posvetila „posebnu pažnju" - do gospodarstva. Meta je ista ali i rastojanje. Gospođa Kitarović je, dakle, već u lipnju 2015. godine osnovala Vijeće za gospodarska pitanja držeći da će njen ekspertni tim raspraviti o ključnim gospodarskim temama i svoje umne zaključke proslijediti Vladi.

No nakon što je na prvoj sjednici Vijeća Predsjednica alanfordovski zaključila da „više ne možemo živjeti na novcu posuđenom od naše djece" i time, eto, dala golem osoban prilog ekonomskoj misli, od nje i njenog tima - ni glasa.

Čak ni kad je 2016. donesen proračun koji se opet temeljio na „novcu posuđenom od naše djece", a bogme ni kod donošenja proračuna za 2017.. Ovaj „podebljani" sa 6,6 milijardi kuna više negoli je bio godinu prije.

Fikus s Pantovčaka

Koja je zapravo uloga i Predsjednice i Vijeća? Službeno priopćenje koje je svojedobno objavio portal Index.hr jasno veli: „Radi izostanka izvršnih ovlasti (Predsjednice - op-Z.G.) na području gospodarstva, osim onih koje se odnose na provođenje aktivnosti u domeni gospodarske diplomacije, najveći naglasak je stavljen na naglašavanje bitnih tema i potrebnog smjera gospodarskih politika u javnosti". Iliti, prevedeno na svakodnevni govor - nikakva.

Osim možda kao još jedna zakrpa na predsjedničkoj lenti i floskula za naivne. Ili pak štrcaj pesticida protiv zlobnih medijskih nametnika na nikom potrebnom fikusu u Predsjedničkim dvorima.

Naslovnica Zona sumraka