Mišljenja Vrijeme apsurda

Vrijeme apsurda

Tihomir Dujmović

Teror ljevičarskih terorista

Prijeđe li Trump s riječi na djela, pa, primjerice, napravi novu Jaltu, nastavi ratobornom politikom prema Uniji i potakne njezin raspad, Hrvatska će, kao i svi drugi, morati razmisliti o alternativi. No ovdje se, kako vidimo, o tome ne smije razgovarati

Histerija oko novog američkog predsjednika od prvog dana pokazuje najprije ideološku nezajažljivost ljevičarske falange koja se pokazuje kao protudemokratska, nasilna i isključiva do razine da si čovjek postavlja pitanje tko je tu zapravo neofašist. Naime, sve što se danas zamjera Trumpu, zamjera mu se u prvom redu na temelju onoga što je izrekao u predizbornoj kampanji, a ne na temelju onoga što je napravio, i papa Frane je do kraja u pravu kad ističe da nije mudro okrivljavati nekoga prije negoli taj netko povuče neki potez.

"Vidjet ćemo kako radi, što čini, te onda stvoriti mišljenje. Bojati se ili radovati se zbog nečega što bi se moglo dogoditi, po mojem sudu nije mudro. Ne volim brzati i preuranjeno prosuđivati ljude", rekao je Papa za španjolski El Pais. No, tamo gdje se Papa ufa u mudrost, svjetska ljevica oslanja se na histeriju i apsolutnu uvjerenost da je svijet globalnog liberalizma savršeni svijet koji se ne smije ni po koju cijenu mijenjati. Inače? Inače ćemo mi razbijati gradove i, ako treba, na silu svrgnuti onoga tko mijenja našu idilu.

A koliko ih je bilo?

To je zapravo poruka svjetske ljevice Trumpu. U svjetske prosvjede uključila se i hrvatska radikalna ljevica, no prosvjednike ste mogli nabrojiti na prste jedne ruke. I dobro primjećuje Željka Markić: sad nema medija da progovore o fijasku tih prosvjeda! Sad nema medija da pobroje prosvjednike! Jer je i većina hrvatskih medija dio antitrumpovske kampanje! Od CCN-a tamo, do RTL-a ovamo! Glede Trumpa i straha od Trumpa, valja reći da je sve svoje "problematične" izjave on izgovorio u predizbornoj kampanji, a kad god u Hrvatsku stiže bujica četničkih uvreda, ili ranije, talijanskih iredentističkih teza, nacija se redovito umirivala izjavama "ma tamo su izbori, pa znate da je retorika onda drukčija".

Kad se svojatala Istra od strane talijanskih neofašista, što smo čuli od IDS-a osim rečenice: "Ma tamo su izbori, pa znate..." Danas, da ih pitate o Trumpu, urlali bi od muke! Koliko puta je naša politička krema na najbestijalnije izjave iz Beograda tražila alibi za vlastitu šutnju u tezi "tamo su izbori, to vam je predizborna retorika, pa znate kako se tada govori". Identične stvari mogli smo pratiti kod Berlusconija u Italiji, isto tako i za vrijeme francuskih izbora, poglavito nedavno i u Austriji, ali i u Britaniji kod zadnjih izbora. Sad se moramo dogovoriti: honorira li se svima predizborna retorika u kojoj se pretjeruje ili samo onima s kime se radikalno ne slažemo, kao što je to Trump za svjetsku, pa i našu ljevicu?

Donald Trump je čovjek koji evidentno donosi promjene, čovjek kojem se ne sviđa što je globalizirana liberalna ideologija napravila od Amerike (premda su je Amerikanci izmislili!). Smije li se to uopće reći ili je liberalni kapitalizam projektiran da po svaku cijenu traje milijardu godina? Kad srušite državne granice logikom globaliziranog liberalizma, pa vam tvornice pobjegnu u Kinu, vama kao državi ostanu tisuće i tisuće radnika na ulici. Smije li se to reći? Smije li se pokušati to promijeniti? Smije li se pokušati zauzdati takva praksa? Smije li se naglas reći da nije nužno da cijeli svijet prakticira politički, društveni i ini život identičan američkom?

Zašto bi Amerika vodila računa o nama, a ne prvenstveno o sebi? Premda nitko normalan neće i ne želi ukinuti mogućnost abortusa, zbog čega se uopće ne smije razgovarati o tome da ako život počinje od začeća, da pravo na pobačaj znači pravo na nečiju smrt, a mogućnost da nekoga ubijete definitivno ne spada u ljudska prava? Možemo li o tome uopće razgovarati? Ili ćete svaki put kad se o tome bude razgovaralo razbijati gradove? Zašto ne biste konstatirali da je projekt Unije u dramatičnoj krizi i, ako se ne okrene konceptu konfederalnog povezivanja samostalnih država u kojem se suverenitet neće gaziti, da Unija nema osobite budućnosti?

Mučenje Makedonije

Zašto ne reći da Europa danas pokazuje istu onu jalovost u međunarodnoj politici koju je pokazivala i stotinama godina prije? Makedoniju drže već deset godina u predvorju Bruxellessa premda za to nema nikakvog razloga, i Mirjana Petir s pravom u Bruxellesu ovih dana upire prstom u tu dvoličnost. Jer, Bruxelles u isto vrijeme Srbiji dopušta da divlja po cijeloj regiji. Nakon BiH, Hrvatske i Crne Gore, na koje su već iskalili svoj velikosrpski bijes, sada smo čuli srbijanskog ministra vanjskih poslova koji je rekao da je bila fatalna greška što su priznali Makedoniju. Zamislite budućnost tih dobrosusjedskih odnosa! Smijemo li reći da time Unija žmiri na velikosrpske pretenzije? Kakva je onda naša budućnost ako će se i u Uniji legalizirati takvi planovi? Treba li nam takva Unija, kao da nas pita Trump.

Osobno mislim da još uvijek boljeg rješenja nemamo, ali razgovor na tu temu valja prihvatiti. I bolja rješenja se uvijek moraju tražiti. More je, dakle, pitanja koja je pokrenuo ili će pokrenuti Donald Trump, i mimo je svake pameti da ga se ovako zvjerski napada samo zato što propituje relacije u kojima živimo. Trump otvara prostor i otvara dijalog za teme koje su doslovno bile zabranjene i ta činjenica da je liberalna globalizacija već formirala deset zapovijedi o kojima nema diskusije najviše govori o prirodi takvog sustava.

Teror kapitala i kapitalizma koji guši i uništava svaki sadržaj, činjenica da multinacionalne kompanije vladaju svijetom, a ne izabrane vlade, dopuštenost kapitalu da bude jedina mjera svega i svačega, taj profiterski sadizam koji nema za cilj opći razvoj, nego dodatno gomilanje novca u džepovima uvijek istih, paralelni teror tzv. ljudskih prava koji je doveden do paroksizma i koji se nerijetko vodi kao dimna zavjesa za ostvarivanje tko zna čijih ciljeva, sve su to teme koje propituju stvarnost i mogu donijeti različite odgovore.

Trump je sada odbio mogućnost da se iz inozemstva financiraju udruge koje govore o pobačaju. Rusija je odavno onemogućila da se nevladine udruge financiraju izvana. Paranoja? Ne bih rekao. Kada je izraelski parlament naložio svojoj obavještanoj zajednici da istraži na koji se način financiraju nevladine udruge u Izraelu, jer su ih nevladine udruge svakodnevno manijakalno proganjale, ispostavilo se da najveći dio financiraju ni manje ni više nego – arapske zemlje! S kojima su u ratu! I, dakako, Velika Britanija. Hoće li biti označen kao ustaša onaj tko će jednog dana to pitanje postaviti i u Hrvatskoj? Sve su to relacije koje potiče Trump, sve su to pitanja koja donose promjene koje on nagovještava, ali zar je to neofašizam?

Zar je sve fašizma što nije slijepo slušanje ljevičarskih dogmi o modernom društvu? Uostalom, krenimo korak dalje, sada kad se Unija trese, sada kada je Britanija vani, a nije nemoguće da je još neki slijede, valjalo bi širom otvorenih očiju hodati zemljom i postaviti pitanje: tko je tako siguran da je Hrvatskoj bolje u Uniji negoli bi joj bilo bolje u uspravnici "Jadran-Baltik"? Tko je tako siguran da je euro bolje rješenje od kune? More je takvih pitanja koja traže odgovore, ali mediji kao po komandi zabranjuju takve rasprave. Kako vidimo, praktički sve članice Unije smišljaju rezervno rješenje jer je nakon izlaska Britanije jasno da to nije kraj.

Brinimo se o sebi

Ako, dakle, svi razmišljaju kako zaštititi svoje interese, zašto bi to bilo zabranjeno Hrvatima? Ljevičarska histerija se u tom smislu u prvom redu poziva na vlastitu alergičnost prema nacionalnim državama, prema nacionalnim relacijama i prema naciji kao takvoj. Ali, svijet je napravljen od nacionalnih država, a nadnacionalni projekti su do sada redom propadali. I Jugoslavija i SSSR, i to ne zbog "mangupa u našim redovima", nego zato što su se pokazali funkcionalno posve neodrživim. Ako Europska unija prisili naše elite da prijeđemo preko svih otvorenih pitanja sa Srbijom i pritom je uzmu u svoje redove, ako u isto vrijeme ista ta Europska unija nastavlja gledati pa i podupirati protudaytonsko propadanje BiH i nestajanje Hrvata u BiH, hoćemo li moći reći da je Unija za nas savršeno rješenje?

Hoću reći kako je Trumpova ekstravagantnost sjajan povod da propitamo relacije koje nas okružuju i da se hrabro pogledamo u ogledalo. U riječ, Trump je za sada samo na neki način otvorio prostor za dijalog, legalizirao razgovor o zabranjenim temama, otvorio prostor da se planira i drukčija budućnost od zadane, ako se pokaže da je to bolje rješenje. Prijeđe li Trump s riječi na djela, pa, primjerice, napravi novu Jaltu, nastavi ratobornom politikom prema Uniji i potakne njezin raspad, Hrvatska će, kao i svi drugi, morati razmisliti o alternativi. No ovdje se, kako vidimo, o tome ne smije razgovarati jer postoji fetva vezana uz EU.

I Mađarska i Poljska i Češka i Slovačka, da ne kažem i Britanija, jasno se opiru pritiscima iz Bruxellesa jer tvrde da neka rješenja koja se nude idu izravno protiv njihovih interesa. Imamo li mi nešto za primijetiti u tom kontekstu? Ili ćemo se ponašati kao i 1918., kada na Wilsonove ideje o odcjepljenju ovdje nije bilo nikoga tko je bio kadar predati zahtjev za formiranjem vlastite države. Jer smo slijepo vjerovali Beču čak i kad je carstvo propalo. Je li moguće da u stotinu godina nismo baš ništa naučili?

Naslovnica Vrijeme apsurda