Jedan dječak iz Imotskog cijelo je ljeto nakon osmog razreda, dok su se njegovi vršnjaci kupali u Modrom jezeru i igrali na PlayStationu, pisao knjigu o Bleiburgu.
Priča o petnaestogodišnjem povjesničaru izašla je prije nekoliko dana u novinama koje držite i, zapravo, nije tako neobična kao što vam se u prvi trenutak možda učini. Ona, naprotiv, vjerodostojno svjedoči o pubertetskoj prirodi naše povijesne znanosti. Mladi je Imoćanin povijest stavio na pravu mjeru. Uvjerljivo je dokazao kako je za povijest kakva je danas u Hrvatskoj, povijest koju nam tumače autoriteti poput Ive Banca, Ante Nazora ili Zlatka Hasanbegovića, dosta imati osnovnu školu.
Što je bilo jučer
Takva povijest, pubertetski nezrela, svadljiva, plačljiva i iracionalna, nemoćna je objasniti čak i događaj...