Noć je u Veroni. Mjesečina srebrom obasjava usnuli gradić. Tek se samotni ćuk čuje iz perivoja i negdje iz daljine pijana dernjava nekolicine mladih plemića što su zbog krčmarice namiguše bodežima nasrnuli jedan na drugoga. Jedna se tamna prilika, zacijelo neki perverznjak, stenjući od napora, penje preko visokog zida s ulice u vrt časne obitelji Capuletti i sve gledajući ojaču, prsatu plavu ženu koja se presvlači iza prozora na katu, grozničavo šapuće:
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izađi sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smućen već i blijed...
Dat ću ti čokoladu
Blebeće on tako svoje pjesničke koještarije, sve dok ga plavuša ne opazi i izađe na balkon laganim svilenim šalom pokrivajući gola ramen...
StoryEditorOCM
KolumneVlaška posla
Ante Tomić: Razlika između Kolinde Grabar-Kitarović i Dominika Mamića? Predsjednica nije ponijela palicu da razbije koreografa baletne predstave
22. ožujka 2017. - 13:00
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?