Zamislite kako je tužno u našim nogometnim klubovima uvijek u ovo doba godine, na izmaku ljeta, kad talentiraniji igrači prazne ormariće u svlačionicama, ostavljajući mlađim kolegama dezodorans ili svoju sretnu kožnu narukvicu ili takvu nekakvu sitnicu za uspomenu, i opraštaju se, kao pristojni mladići, s oružarima i portirima i tetom Jadrankom koja im je prala dresove, i zauvijek odlaze preko stadionskog parkirališta krijući suze.
S gvaljom u grlu i olovnom kuglom u želucu napuštaju svoje poznato gnijezdo, prestravljeni kako će se snaći bez mame i tate, u dalekom svijetu, sa svojim šaljivim engleskim od, brat bratu, sedamnaest riječi, u Parmi, Antwerpenu, Braunschweigu, Donjecku ili nekom drugom mjestu za koje prije deset dana možda nisu ni znali da postoji.
'Razvali ...