Sunčano je proljetno jutro, čistačice s ružičastim gumenim rukavicama i kratkim bijelim majicama s ispranim pivskim reklamama na prsima metu sportske kladionice. Preko mramornih podova metlama guraju hrpe zgužvanih papirića, ravnodušno skupljaju na škovacere tuđa žarka nadanja u bolje sutra.
Svakog ponedjeljka jednako, stotine i stotine tisuća budućnosti koje se nisu dogodile završit će zavezane u velikim vrećama za smeće i odvezene na periferijsko smetlište. Galebovi će kljunovima probiti crni najlon i čeprkati po snovima gubitnika.
Nakon vikenda uobičajeno slijedi otrežnjenje. Veterani sportskih kladionica mrko miješaju šećer u kavi, pravo se još ne mireći da je centarforska šeprtlja promašila onaj zicer ili da je Zlatko Komadina, sveca mu njegovog, u subotu...