Mišljenja Vijesti i konteksti

Vijesti i konteksti

Višnja Starešina

Balkanski laboratorij

VIJESTI I KONTEKSTI

Danas svi gledaju u Donalda Trumpa iščekujući njegove prve poteze iz kojih će se možda moći iščitati kamo ide Amerika. I kamo ide svijet. Jednako su pozorno prije četvrt stoljeća svi gledali u Mihaila Gorbačova i njegova nasljednika Borisa Jeljcina, iščekujući kako će se raspadati Sovjetski Savez. I kamo će poći svijet.

U sjeni tektonskih promjena globalnog političkog poretka, na malom balkanskom političkom i ratnom poligonu se prije četvrt stoljeća u krvi raspadala komunistička Jugoslavija – instant država koja je uvijek nastajala (1918., 1945.) i nestajala (1945.,1991.) u tektonskim promjenama globalnog političkog poretka, kao svojevrsni prigodni međunarodnopolitički proizvod za državno nedovršeni prostor Balkana. U posljednjem ciklusu, Hrvatska je uspjela politički artikulirati i vojno obraniti svoju državnu samostalnost, postati međunarodno priznata država, osloboditi svoj državni teritorij i integrirati njegove okupirane dijelove.


EU izbušen hibridnim ratom


Na valu povijesnog ciklusa jačanja Europe, europskim i transatlantskim integracijama - EU i NATO - koji je proširio prostor zapadnoeuropske demokracije i pravne države daleko na Istok, na države bivše članice sovjetskog bloka, od Baltika do Crnog mora, i Hrvatska je kao zadnja u nizu uspjela ući u tu veliku integriranu europsku kuću. U miraz je donijela još jedno more – najveći dio istočnog Jadrana. U pozadini te velike europske integracije cijelo je vrijeme svojom političkom i vojnom snagom stajala Amerika.

Zato su danas svi pogledi na europskom kontinentu uprti u Donalda Trumpa, koji je u kampanji najavljivao više simpatija za Rusiju i njezina predsjednika Putina, nije skrivao uvjerenje da će se nakon Brexita EU, sveden na proširenu Njemačku, početi raspadati, niti je prešućivao sumnje u kvalitetu političkog lidershipa njemačke kancelarke Angele Merkel, prije svega zbog njezine politike prema izbjegličko-migrantskoj krizi. Zato se s nestrpljenjem iščekuju njegovi prvi potezi iz kojih će se moći barem naslutiti jesu li povjerenje prema Putinovoj Rusiji i nepovjerenje prema Merkeličinom EU-u samo predizborni blefovi koji mu otvaraju širi manevarski prostor za vođenje politike nakon dolaska na vlast.

Hoće li sadašnju nemoć EU-a, osobito onog starog EU-a, sigurnosno i društveno izbušena hibridnim ratovima koji se na njegovu prostoru već godinama vode u ime ruskog velikodržavnog projekta i u ime globalnih islamističkih projekata, iskoristiti kako bi obranio proširene granice Zapada koje su mu u naslijeđe ostavili prethodnici, utjecao na preobrazbu EU-a sukladno s novim potrebama i američkim interesima i ojačao američko vodstvo u Europi? Ili će prepustiti Putinu da u ruski zagrljaj vrati onu tzv. Novu Europu, pustiti stari EU da se podijeli i raspadne, razoren iznutra islamističkim projektima i ruskom državnom propagandom, i povući Ameriku iz Europe? Vjerujem u prvu opciju, sve dok se ne uvjerim u suprotno.

No čak i u slučaju tog optimističnijeg razvoja, uvijek postoji „laboratorij“ u kojem se gradi taj novi poredak i u pravilu se gradi preko nekog ratnog konflikta: nižeg ili višeg intenziteta, u pravilu prostorno ograničenog. Državno nedovršeni Balkan bio je, a i danas je idealan ratni laboratorij. Zato je Hrvatska, koja je na granici integrirane Europe i nedovršenih balkanskih država, danas opet pred velikim i opasnim izazovom.


Srbija opet pokretač konflikta


Srbija i Republika Srpska, kao njezina zapadna ekspozitura, i u novom ciklusu je potencijalni pokretač novog konflikta, ne bi li u novom pokušaju ostvarila velikosrpski projekt koji nije uspjela ostvariti prije četvrt stoljeća. Novostvorena bošnjačka politička nacija, kroz koju djeluju i globalni islamistički elementi, čeka svoju novu priliku. To se već čuje, vidi i osjeća: u srbijanskim pokušajima destabilizacije Crne Gore i sprečavanja njezina ulaska u NATO, u otvorenoj provokaciji slanja velikosrpski oslikanog vlaka na Kosovo, u Dodikovu referendumu i paradi za Dan Republike Srpske, u poruci Vučićeva izaslanika na pravoslavnom božićnom domjenku u Zagrebu kako će štititi ugrožene Srbe u Hrvatskoj svim raspoloživim sredstvima, u poruci srbijanskog predsjednika i prisegnutog četničkog vojvode Tomislava Nikolića kako je spreman ponovo poći u rat, u poruci ruskog predsjednika Putina dan uoči Trumpove inauguracije „onaj tko planira napasti Srbiju i Republiku Srpsku, mora znati da je time napao i Rusiju“. A bivši general JNA, kasnije Armije BiH Atif Dudaković iz Luksemburga poručuje bošnjačkim dječacima da nabave oružje i pripreme se za rat.

U tom i takvom kontekstu gledam raspravu o temi novog europskog poretka u emisiji "Otvoreno" Hrvatske televizije. Rasprava bi, pretpostavljam, trebala pružiti kvalificirani uvid hrvatskoj javnosti u nove izazove novog poretka. Na jednoj strani ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier, na drugoj bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, recentna medijska zvijezda za europsku balkansku politiku Senada Šelo-Šabić iz Instituta za međunarodne odnose (IMO), institucije koja bi trebala biti stožerna za promišljanje hrvatske vanjske politike, voditelj Domagoj Novokmet.

Slažu se jedino u tome da se ponovo preslaguju karte u europskom i svjetskom poretku. No dok usamljeni ministar Stier upozorava na opasnosti destabilizacije u susjedstvu, osobito u BiH, kako od srbijanske velikodržavne politike tako i islamskog radikalizma i najavljuje balansiranu hrvatsku politiku prema transformaciji američko-europskog partnerstva, izvlačenje političkog i sigurnosnog profita iz hrvatskog članstva u EU i NATO savezu i stabilizacijsko djelovanje prema BiH, dame uz asistenciju voditelja vode Hrvatsku natrag u region.

Bivša šefica diplomacije poziva Hrvatsku i Srbiju da se pod svaku cijenu dogovore da rata ne bude! S istim licemjerjem s kojim su slične pozive prije četvrt stoljeća upućivali Veljko Kadijević i Borisav Jović vodeći rat za veliku Srbiju. IMO-va stručnjakinja za Balkan i Europu ponavlja modernizirane floskule Alije Izetbegovića otprije četvrt stoljeća, koje relativiziraju političku podčinjenost Hrvata u BiH, odvraćaju Hrvatsku od političkog utjecaja na razvoj u susjednoj državi, a voditelj čini sve da zamuti razlike između dviju dijametralno suprotnih politika.


Prvaci 'regiona'


To je samo mala sličica iz velikog mozaika hrvatske politike i hrvatskih medija u današnjim vremenima velikih izazova. I ona budi sumnju: je li takva Hrvatska u stanju zaštititi vlastitu samostalnost, državnost i mjesto među državama zapadnog sustava vrijednosti čak i u najpovoljnijoj opciji novog poretka? Izazov je vrlo velik, ali uz nove ljude na Pantovčaku, u Banskim dvorima i na Zrinjevcu to je možda moguće.

No svakako je izglednije nego s političkim etablišmentom od prije tri godine, kada bi vas na HTV-u, u "Otvorenom" Domagoja Novokmeta, o novim vitalnim izazovima za državu upoznavali prvaci regiona: predsjednik Josipović nakon banjolučkog preludija za Milorada Dodika, ministrica Pusić nakon instrukcija u Foreign Officeu, njihova prigodna stručnjakinja S. Šelo-Šabić, Vesna Teršelič ispred REKOM-a. U emisiju bi se dakako izravno telefonom uključio bivši predsjednik Mesić, nakon polaganja kamena temeljca za zatvoreno arapsko naselje u sjevernom Mostaru.

Naslovnica Vijesti i konteksti