Nacija smo koja brzo zaboravlja svoje heroje i pravednike. Zaslužnici su u hrvatskoj politici najčešće poštovani kao stara cipela, otirač s rupama ili rabljeni kondom. Dok im trebaju, političari ih guraju u prve minute dnevnika, na naslovnice novina, grozdovi mikrofona okružuju im glave umjesto svetačkih aureola. Njihove proteze kao olovni utezi nepravde pljušte po ministarskim stolovima, njihova invalidska kolica kotrljaju se poput bornih kola po gradskim ulicama i građanskim egzistencijama, njihove kletve i kritike oholih vlastodržaca ubadaju pravo u pretklijetke i one koji srca naočigled nemaju.
Dođu, međutim, brzo neka vremena u kojima ovi sveci najednom zašute, defragmentiraju se i iščeznu, budale progovore, a fukare se – kao što znamo još od Andrića – zasluženo obogate...