Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Lijepe li basne!

Kolinda Grabar-Kitarović je novinare, koji neprestano postavljaju logična pitanja na koja ne dobivaju odgovore, s najviše državne pozicije optužila za mobbing. Još od vuka koji je prigovorio nizvodnome janjetu da mu muti vodu nismo čuli ljepše i okrutnije

Za takvim figurama pokojni je Vrhovnik posezao tek negdje potkraj karijere, kad je već bio ozbiljno bolestan. Njegova novodobna nasljednica je, pak, svoj politički put od patetičnog pozivanja na nacionalno zajedništvo pa do prozivki svojih kritičara za antihrvatstvo i velikodušne podjele etiketa narodnih izdajnika prešla u svojevrsnom blitzkriegu u samo dvije godine.

Je li razlog fenomena dosada uokvirena kozmetičkim ovlastima, frustracija zbog izostanka političke ljubavi po direktivi kod sve većega broja građana ili veličanstveni savjetničko-suradnički staff što ga je okupila u bivšoj Vili Zagorje? Ta su pitanja ipak tema za unutarstranačke ili neke druge raščlambe, a medijski bi svijet svakako trebao biti više fokusiran na obranu vlastitoga dostojanstva zbog prilično otvorenih nasrtaja na vlastitu profesionalnu autonomiju.

Optužba za mobbing

Nakon što se turistički slikala pred ogradom Bijele kuće, pa joj uz pomoć nekolicine agitpropovaca nije pošlo za rukom uvjeriti općinstvo da je u Americi ostvarila strogo konspirativni, ali ipak veličanstveni diplomatski pohod, Kolinda Grabar-Kitarović je novinare koji neprestano postavljaju logična pitanja na koja ne dobivaju odgovore s najviše pozicije moći u državi optužila za mobbing. Bijedni žurnalisti su obnoć postali okrutni poslodavac koji krši temeljne odredbe Zakona o radu o, valjda, pravu šefice države na pauzu za topli obrok. Još od vuka koji je prigovorio nizvodnome janjetu da mu muti vodu nismo čuli ljepše i okrutnije basne.

Pokazna vježba za poželjnu ulogu medija u demokratskoj Hrvatskoj bila je, stoga, sasvim izlišna: dovoljno je tek zborno zapjevati neznatno modificirane taktove staroga domoljubnog hita.

Predsjednice, naše rosno cvijeće, cio narod za tobom se kreće. Dosta nam je reaktivnih rola, mi smo željni sad liderskih kola. Američka vanjska politika bit će skoro našeg roda dika. Dosta nam je hladnog cateringa i ovoga medijskog mobbinga!

Veličanstvena je, zapravo, spoznaja da se u 25 godina postojanja demokratske države dogmatska svijest u glavama njezinih političara nije pomaknula gotovo ni za jotu. Džabe diplomatske akademije, džabe veleposlaničke role, džabe špilanje svjetskih manira i selfieji sa zapadnjačkom elitom, kad se ni najbanalniji PR-ovski posao ne može obaviti bez ordinarnoga mentalnoga i logičkoga nasilja.

Znam, naći će se i onih što će reći kako od ljudi koji nisu bili u stanju ispuniti ni najbanalnija obećanja – od preseljenja u jeftiniji ured u Visokoj ulici, pa do osnivanja kabineta za Mlade u okviru svojega ureda – ne možeš ništa ni očekivati osim nastavka providne bleferske politike što računa s prosječnim pamćenjem vinske mušice.

Krivci smutljivci

Bivšem predsjedniku su predbacivali sastanke s potpredsjednikom SAD-a Bidenom kao nedostojne funkcije, a sad bi valjda i slikanje s kartonskim Donaldom Trumpom valjalo slaviti kao spektakularno hrvatsko slijetanje na Mjesec. Za eventualni fijasko su svi krivi, samo ne oni kojima u opisu radnog mjesta to jasno piše.

Kriv je hrvatski veleposlanik u SAD-u koji je uzeo godišnji odmor baš u trenutku kad je ona odlučila doći u konspirativni, nenajavljeni i s Ministarstvom vanjskih poslova protokolarno nekoordiniran posjet. Krivi su i hrvatski Srbi koji slave svoj Božić i organiziraju prigodne domjenke na koje šefica države s indignacijom ne dolazi. Krivi su i Srbi iz Srbije koji nas lažno prozivaju za ustaštvo, pa zbog toga nikad neće u Europsku uniju, nisu ni prije. Krivi su ponajviše brojni smutljivci koji nedovoljno poštuju hrvatske institucije, osim onih koji ih očigledno nedostojno obnašaju.

Uz pomoć prekaljenih propagandnih asova ovdašnje desne misli, aktivirane su i formulacije iz starih staljinističkih optužnica o medijskim nedomoljubima. To, međutim, nisu oni što ubiru masne novce iz državnoga proračuna da bi služili samo sudu svoje partije. To nisu ni osvjedočeni barjaktari međunacionalne ili međustranačke mržnje i profesionalni paranoici, bacači dimnih bombi i krojači verbalnih zavjesa, trgovci paraobavještajnim snimkama i mesari intime ljudskih života u dnevnopolitičke svrhe.

Nedomoljubi i staljinisti nisu ni oni što su ne tako davno nakon političkih optužnica protiv nepodobnih i nepokornih novinara iste masovno prisluškivali preko tajnih službi, gomilajući u državnim arhivima dosjee prepune pikanterija iz njihovih privatnih života, uključujući ginekološke kartone.

Tisućljetni san

Nedomoljubi nisu ni oni što se bave drugom vrstom javnoga posla, masno plaćenoga iz poreza svih građana, pa oholost i prezir prema demokratskim uzusima nazivaju domoljubljem, pljačku intelektualne imovine i plagiranje znanstvenim radom, a pretvaranje nacionalne imovine u privatnu - nacionalnim interesom.

To jamačno nisu ni oni koji projekt države bez naroda iz koje se danomice iseljavaju mladi uporno slave kao sadržajno nedodirljiv, pošto više nego odlično služi njima, pa ga i drugi, bez obzira na fakte i vlastite oči, moraju krotko prihvaćati kao ostvarenje kolektivnog tisućljetnog sna.

Naslovnica Špurtilom i ostima